Četvrti dio: Promjena – i ciljevi mogu biti pametni

by Anđela Sabranović

Postavljanje ciljeva je proces koji uključuje razmišljanje o vlastitoj budućnosti, o smjeru u kojem želimo ići i destinaciji na koju želimo stići. Iako se često upuštamo u takva razmišljanja, posebno kada pokrećemo promjenu, obično završimo s mislima poput želim se dovesti u formu, želim više čitati ili želim zdravije jesti i mislimo da smo postavili cilj. Psihologice Sandra i Dajana iz Mentalnog treninga donose nam četvrti dio teksta o promjenama.

Prijašnje tekstove o promjenama možete pročitati ovdje.

Dajana Čopec, mag.psych.
Sandra Župarić, mag.psych.

Međutim, ne možemo samo reći “želim…” i očekivati da će se to dogoditi. Postavljanje ciljeva je proces koji počinje temeljitim promišljanjem, nastavlja se slijeđenjem kriterija za postavljanje ciljeva, a završava pametno. Zašto pametno? Zato što tako dolazimo do cilja od kojeg je teško odustati, a i jer sam akronim kriterija koje je potrebno slijediti glasi SMART.

S – važno je da je cilj koji postavljamo specifičan (eng. specific), odnosno da je toliko jasno određen da ga može razumjeti bilo tko, a ne samo mi. Ako postavimo cilj koji je nejasan, na samom početku i prije nego smo krenuli u proces njegova ostvarivanja umanjujemo vjerojatnost uspjeha. Ako cilj nije jasan, kako ćemo znati koliko će nam dugo trebati da ga ostvarimo, što uopće trebamo raditi i kako ćemo mjeriti svoj napredak. Promislite o razlici između želim početi trčati i želim otrčati 5 kilometara.  Vjerujemo da se slažete da nam drugi, specifičniji primjer daje jasniju sliku onoga čemu težimo. Ako samo kažemo da želimo početi trčati, što nam to zapravo znači.

Mmjerljivost (eng. measurable) je idući kriterij koji cilj treba zadovoljavati. Važno je da možemo pratiti svoj napredak kako bismo vidjeli približavamo li se cilju. Način na koji ćemo ga mjeriti ovisi o prirodi cilja. Za neke možemo odrediti objektivne mjere, a neke možemo tek subjektivno pratiti. Naime, kod trčanja imamo direknu mjeru, kilometre, koji će nam reći kako napredujemo te ćemo točno znati kada smo pretrčali 5 kilometara i time zadovoljili cilj. No, ako cilj uključuje, na primjer, rad na samopouzdanju, za njega nemamo mjeru i zato ne možemo objektivno mjeriti napredak. Ono što tada možemo jest kreirati svoju ljestvicu od 1 do 10 i odrediti što pojedini broj za nas predstavlja te na taj način mjeriti napredak. U svakom je slučaju važno odrediti inicijalno stanje, stanje od kojeg krećemo jer ako nemamo tu početnu mjeru, kako ćemo znati jesmo li napredovali.    

A – važno je i da je cilj dohvatljiv (eng. attainable), ali izazovan. Ako postavimo cilj koji je  preambiciozan za nas, vrlo vjerojatno ćemo, obeshrabreni, od njega odustati. Zamislite da želite početi vježbati i kažete da vam je cilj odraditi trening svaki dan. Ako do sada niste uopće vježbali, uvođenje svakodnevnog treninga je drastična promjena koju je, stoga, teško ostvariti. S druge strane, ako nam je cilj prelagan, kako ćemo se uopće motivirati. Zato je važno uzeti u obzir svoje trenutne mogućnosti i pažljivo odrediti cilj koji je izazovan, koji će nam biti snažan motiv, ali i cilj koji je istovremeno dohvatljiv.

R – cilj treba biti relevantan (eng. relevant), odnosno osobno važan. Ako nam je cilj nametnut ili ako si ga pak postavimo zato što smo vidjeli da ga netko drugi slijedi pa idemo i mi, s gotovo potpunom sigurnošću možemo reći da će i taj cilj postati još jedan u nizu onih od kojih smo odustali. Ključno je da sami sebi postavimo cilj i da se on u potpunosti odnosi na naše potrebe. Uz to, slovo r podrazumijeva da cilj treba biti i realan (eng. realistic). Imamo li potrebne resurse i dovoljno vremena na raspolaganju za ostvarivanje cilja. Ako želite početi trčati trebate se zapitati možete li to uvesti u svoj raspored, imate li potrebnu opremu i mjesto na kojem možete trčati.

T – na kraju, cilj treba biti vremenski određen (eng. time bound). Cilj bez određenog roka za ispunjavanje je samo san. Kada postavimo rok uvodimo vremenski pritisak i znamo da cilj moramo ostvariti, on dobiva na važnosti i hitnosti. Zamislite neki zadatak koji ste morali ispuniti na poslu, fakultetu li svakodnevnom životu. Sada razmislite koja bi razlika u ispunjavanju tog zadatka bila da ste imali rok i da roka nije bilo. Ako ne postavimo vremenski okvir, mala je šansa da ćemo cilj ostvariti jer ćemo misliti kako uvijek imamo vremena te ćemo odgađati rad i ulaganje.

 

 

Sada se možda pitate kao bi se ovi kriteriji uklopili u stvaran primjer. Zamislite da želite uvesti trčanje kao svoj novi hobi. Kako bi taj cilj bio pametan možete odrediti da želite otrčati 5 kilometara u manje od 45 minuta. Ovaj cilj već zadovoljava specifičnost i mjerljivost. Također je i dohvatljiv, ako zamislimo da je u skladu s vašom trenutnom tjelesnom kondicijom. Cilj je i relevantan jer vi uistinu želite raditi na svojoj kondiciji. I za kraj, kažete da cilj želite ostvariti u roku od 2 mjeseca (odredite točan datum) i tada su svi kriteriji zadovoljeni. Sada imate pametan cilj koji govori što želite ostvariti, odnosno cilj ishoda. Nakon toga na red dolazi postavljanje ciljeva puta, odnosno ciljeva koji će vam pomoći da dođete do tih 5 kilometara unutar 45 minuta. Važno je, naime, postavljati i male ciljeve na razini dana ili tjedna, koji će nas dovesti do konačnog cilja ishoda. Ne zaboravite, doduše, i njih postaviti pametno.

 

Moglo bi vas zanimati: Metabolizam nakon 40-e: Kako smršavjeti kad se tijelo opire dijeti?

 

Tekst: Sandra Župarić, mag. psych. i Dajana Čopec mag. psych.

Foto: privatna arhiva, Unsplash

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!