Početak studenog, kojeg karakterizira – trenutak za zastajanje, razmišljanje i doticanje nevidljivog dijela sebe – u fokus dovodimo intimna „boutique” druženja koja postaju novi oblik wellnessa duše. Jedno od njih je The Soul Edit, autorice Zelde Vrdoljak, kojeg karakteriziraju susreti žena u kojima se razgovara otvoreno i iskreno o životnim temama koje nas dotiču. Zelda Vrdoljak je žena koja iza sebe nosi veliko iskustvo u eventima, PR-u i marketingu, a danas stvara siguran prostor u kojem žene mogu biti ono što jesu, bez potrebe da se dokazuju.
The Soul Edit slavi upravo to – svaku mjesečnu večeru posvećenu jednoj temi, gdje se spoj estetike, sadržaja i zajedništva pretvara u trenutak fine tune-anja našeg unutarnjeg prostora – i same duše. Do sada je održano sedam susreta, svaki na drugoj lokaciji, s različitom temom i iskustvom, jer Zelda želi svaki detalj upotpuniti samoj temi mjesečnog eventa. Posljednji, sedmi po redu The Soul Edit održao se krajem listopada u Superplanty prostoru s dr. Katarina Babić na temu “Mudrost ženskog tijela”. U intervjuu za Slowliving vodimo razgovor sa Zeldom o tome što takvi susreti doista znače – od izbora tema i atmosfere, do smjera u kojem zajednica ide.
U vremenu brzine i površnosti, The Soul Edit postaje podsjetnik da se duša, baš kao prostor u kojem živimo, može nježno „uštimavati“ – kroz razgovor, iskustvo i stvarnu povezanost jedne divne ženske zajednice.
The Soul Edit ima jednostavnu premisao – s prijateljicama se nalazimo na raznim večerama, mijenjamo lokacije, ali razgovori ostaju konzistentan temelj tih susreta. Kako si od te svakodnevne potrebe za razgovorom došla do ideje da se to pretvori u konzistentan event u obliku „networking duša” susreta, kako ga opisuješ?
The Soul Edit zapravo je nastao iz vrlo stvarne, ljudske potrebe, one za dubljim razgovorima. U jednom trenutku sam shvatila da se s prijateljicama stalno viđam, ali da često ostajemo na površini: pričamo o poslu, o djeci, o svakodnevici, a ne o onome što nas zaista dotiče iznutra. Za to je uvijek trebalo više sati da uopće dođemo to toga. Poželjela sam stvoriti prostor gdje bismo mogle usporiti, skinuti te slojeve i razgovarati iskreno i otvoreno o onome što se događa ispod. I što nas dotiče u svakodnevnom životu.
Ideja je rasla polako, iz tih razgovora koji su mi toliko značili. Nisam željela još jedan event, nego siguran prostor, nešto što će biti spoj intime, estetike i sadržaja. Tako je The Soul Edit postao „networking duša“.
Kažeš da svako ovo okupljanje „malo editira dušu” (op.a. radi čega se i zove The Soul Edit). Kako izgleda to „uređivanje duša”, i kako ustvari izgleda koncept jednog The Soul Edit druženja?
Za mene „editirati dušu“ znači da smo svakim sastajanjem saznale nešto novo, proširile vidike, uvidjele da naše mišljenje o nečemu možda nije osamljeno ili čule nova iskustva koja nam mogu pomoći. Usporiti i iskreno pogledati u sebe, što mi više ne treba, što me iscrpljuje, što me zapravo raduje. Kao što uređujemo prostor u kojem živimo, tako možemo uređivati i svoj unutarnji prostor – odlagati ono što nam više ne služi i stvarati prostor za novo. Na svakom The Soul Editu to radimo kroz razgovor, vođene teme i iskustvo. Svaki susret ima svoju energiju – biram prostor, mirise, glazbu i hranu koji podržavaju temu. Atmosfera mi je izuzetno važna i zaista želim da se svi osjećaju sigurno. To nisu veliki događaji, nego intimni krugovi žena koji se često završe u suzama, smijehu, zagrljajima. U tome je nekako i čarolija.
Vidiš li ovakve intimne boutique susrete i ženska druženja kao budućnost društvenog života i novi oblik „wellnessa” duše?
Apsolutno. Mislim da svi tražimo istu stvar, tu stvarnu povezanost. Danas imamo sve više prilika za površne susrete i zbog načina života i zbog društvenih mreža, ali premalo prostora za neke prave razgovore. Ovakvi boutique susreti nisu trend, nego povratak onome što smo oduvijek trebali, a to je zajednica. Za mene je to oblik „wellnessa“ duše jer ne traži da postanemo bolji, uspješniji ili organiziraniji, nego samo da budemo prisutniji. Poslušamo i sebe i svoje potrebe.
Prvi The Soul Edit bavio se journalingom – pisanjem kao načinom usporavanja i sagledavanja misli i prepoznavanja obrazaca koje možda treba otpustiti. Vodile su ga Nada Kaurin Knežević i Petra Orehovec. Smatraš li da je ženama danas takva praksa potrebnija nego ikad, i jesi li i sama otkrila nešto novo o sebi kroz taj susret?
Journaling je za mene postao svojevrsna meditacija u pokretu. Ali toliko dugo mi je trebalo da to dovedem do neke razine gdje si s time mogu pomoći. Sve mi je bilo lakše raditi nego pisati u jednom trenutku. Naime, pisanje stvara prostor između misli i stvarnosti, prostor u kojem možemo jasnije vidjeti sebe. Taj prvi susret s Nadom i Petrom bio je predivan jer sam i sama osjetila koliko je važno stati i zapisati ono što se inače samo zadrži u glavi i što toliko dugo možemo držati u sebi. Ono što me tada iznenadilo bilo je koliko su žene bile otvorene i koliko sličnih misli, strahova i nade dijelimo, iako mislimo da smo svaka sama u svojoj priči.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Svaki The Soul Edit donosi novu temu – od journalinga, skincare & make upa i ženskog prijateljstva do financija i umjetne inteligencije. Posljednji, sa dr. Katarinom Babić, bavio se “Snagom ženske mudrosti” i transformacijom kroz perimenopauzu i menopauzu. Kako biraš teme – intuicijom, razgovorima s ženama ili vlastitim iskustvima?
Uvijek to ide iz kombinacije intuicije i života. Ponekad osjetim da se neka tema sama pojavi u razgovorima s prijateljicama ili u vlastitoj fazi života. Ne biram teme koje su „popularne“, nego one koje mi se učine da su potrebne. The Soul Edit je i moj osobni proces, samo podijeljen s drugima. Ali pokušavam osluškivati divne žene koje imam u životu. Što žele, što im treba, što im ne treba i na takav neki način dođem i do teme. Nevjerojatno je koliko zapravo dijelimo toga, a koliko se znamo osjećati sami. Mediji i društvene mreže donijele su i puno dobrog toga, zaista se danas puno više priča o nekim temama nego prije, no isto tako postoji i dio tog prevelikog šuma o određenoj temi. Zato na ovakvom tipu događanja imamo priliku čuti nekog stručnog. I podijeliti iskustva s drugima. I to je najveća vrijednost.
Od svih dosadašnjih Soul Edit tema, čini se da je upravo financijska pismenost izazvala najveći odaziv i interes. Spomenula si da ti se tada javilo nevjerojatno puno žena koje su htjele sudjelovati. Tema o kojoj se rijetko otvoreno govori, a zapravo je duboko povezana s osjećajem sigurnosti, samostalnosti i samopouzdanja. Zašto misliš da je ženama toliko odjeknula upravo ta tema, i zašto se, po tvom mišljenju, o financijama u ženskim krugovima i dalje govori s toliko zadrške?
Zato što je to tema o kojoj se rijetko govori, a tiče se svih nas. Financije su zapravo duboko emocionalna tema, nisu samo brojke, nego osjećaj sigurnosti, slobode, dostojanstva. Nevjerojatno koliki je to tabu. Mnoge žene su mi pisale jer su prepoznale koliko često same sebe ograničavamo kad je riječ o novcu, iz straha, srama ili naučenih uvjerenja. A kad o tome progovorimo iskreno, skinemo ogroman teret i ono što je najvažnije, naučimo nove stvari. To je bio jedan od najosnažujućih Soul Edita i mislim da je Ivana Jelaš koja je to vodila nas je zaista naučila, dotaknula i promijenila neke navike i razmišljanja.
Svaki The Soul Edit ima neki svoj gotovo konceptualan oblik – sadržajem, atmosferom, prostorom itd. Kod petog, “Where am I in AI?”, sve je bilo u znaku bijele boje i refleksije u digitalnom svijetu – bijeli prostor Galerije Kaptol, bijela hrana inspirirana Erikom Satijem, posluživanje na ogledalima i bijelo vino. Koliko često upravo prostor i atmosfera postaju dio same priče?
U mom svijetu, gotovo uvijek. Prostor, mirisi, zvukovi, hrana… sve to su elementi koji pričaju priču jednako snažno kao i riječi. Na primjer, bijela boja i ogledala na „Where am I in AI?“ nisu bili slučajnost! Željka Zrnić je imala tu ideju i htjeli smo da žene doslovno vide svoj odraz dok razgovaraju o vlastitom mjestu u digitalnom svijetu. Irena iz Radnog trokuta je to predivno pretočila u stvarnost. Volim kad svaki detalj nosi značenje. Kad prostor i atmosfera postane podrška temi. I to je nešto što prolazim sa svakim predavačem i vlasnikom prostora.
Kroz “Buđenje” s Ivanom Conjar govorilo se o promjenama u sebi, a kroz “Žensko prijateljstvo” s Petrom Orehovec i Mirnom Gott o odnosima koji se mijenjaju. Misliš li da je žensko prijateljstvo još uvijek pomalo “nevidljiva tema”? Što ste kroz taj razgovor naučili o sebi i povezanosti među ženama?
O prijateljstvu ne govorimo dovoljno. Uvijek su tu tvoj odnos s tvojim partnerom, tvoj odnos s tvojim roditeljima, s djecom. A često zanemarujemo to žensko prijateljstvo koje je tu cijelog našeg života uz nas. Često se podrazumijeva da ono samo „jest“, a zapravo se i prijateljstvo, kao i svaka veza, mijenja, traži njegu i svjesnost. Kroz taj susret sam shvatila koliko su ženski odnosi moćni, ali i koliko nas oblikuju. Neke žene uđu u naš život na kratko, neke ostanu dugo, ali svaka od njih ostavi trag. Naučila sam i da je u redu pustiti odnose koji više ne hrane, jer tako otvaramo prostor za one koji jesu u skladu s našim novim slojem sebe. I na kraju krajeva, to je i Soul Edit. Neka nova ženska prijateljstva.
Kad bi mogla odabrati jednu temu koju još nisi otvorila, ali osjećaš da čeka svoje vrijeme – koja bi to bila? I kako vidiš budućnost The Soul Edit zajednice – ostaje li ona mala i intimna ili osjećaš potrebu da se polako otvori prema većem krugu žena?
Uf, to mi je baš teško odgovoriti. Tema je toliko puno i o toliko toga se može raspravljati i mijenjati iskustva. Zajednica je zaista bitna danas. A što se Soul Edita tiče, otvorit će se uskoro prema većem broju žena. Imamo neke ideje i želje na koji način da to napravimo tako da se nadamo da ćemo i uspjeti. Moram reći da imam divne žene oko sebe koje mi puno pomažu i sudjeluju oko ovog projekta. I tu opet dolazimo do zajednice. Možda je i to jedna od sljedećih tema :)
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Može li na The Soul Edit doći bilo tko ili se dolazi po pozivu? Kako izgleda dinamika – mijenjaju li se polaznice, vraćaju li se iste žene?
Dogodio mi se zapravo “slatki problem”. Cure koje sam pozvala na prvi ostale su i danas dio Soul Edita. Ali uvijek dođe i netko novi. I to je ono najljepše svaka nova energija mijenja cijelu dinamiku. Zato mi i je neka ideja napraviti nekoliko većih Soul Edita gdje bih mogla okupiti veći broj žena.
Imaš kćeri – postoje li neke vrijednosti ili poruke koje iz The Soul Edita prenosiš i u svoj obiteljski život i taj „mali“ ženski krug?
Apsolutno. Učim ih da je ranjivost snaga, da ne moraju uvijek sve znati, ni imati pod kontrolom. Da je lijepo biti znatiželjan, da se smije plakati i da se smije mijenjati. The Soul Edit me stalno podsjeća da se povezanost uči odmalena, u načinu na koji slušamo, dijelimo i podržavamo jedna drugu. To je, vjerujem, ono što se prenosi i u naš mali, kućni ženski krug.
Foto: privatna arhiva, Marija Gašparović, Instagram
Moglo bi vas zanimati i: Novi wellness trend: mikropauze, odnosno mini rituali koji mijenjaju dan.