Piše: Merdijana Dugonjić, mag.nutr.
Veza između crijeva i kože danas se smatra jednim od najvažnijih koncepata u razumijevanju kroničnih kožnih problema, ali i ukupnog dojma zdravlja i vitalnosti kože. Ono što se prije nekoliko desetljeća smatralo više intuicijom – da probava i koža „idu zajedno“ – sada je jasno poduprto znanstvenim podacima. U središtu te priče nalaze se crijevna mikrobiota, crijevna barijera, imunološki sustav i kompleksna komunikacija između crijeva, mozga i kože.
Crijevna mikrobiota je zajednica trilijuna mikroorganizama koji žive u našem probavnom sustavu. Oni nisu pasivni „stanari“, nego aktivni sudionici u regulaciji brojnih procesa: pomažu u razgradnji hrane, stvaranju određenih vitamina, sintezi i razgradnji metaboličkih spojeva, ali i u modifikaciji imunološkog odgovora. Zdrava i raznolika mikrobiota pridonosi stabilnoj crijevnoj barijeri i uravnoteženom imunosnom tonu, dok narušena mikrobiota, tzv. disbioza, povećava sklonost upali i narušava integritet barijera u tijelu. Budući da su i crijeva i koža barijerni organi – crijeva prema unutrašnjosti, koža prema vanjskom svijetu – sve što destabilizira prvu barijeru vrlo se često očituje na drugoj.
Oslabljena barijera
Crijevna barijera je strukturiran sloj stanica i zaštitnih molekula koji kontrolira prolazak tvari iz lumena crijeva u krvotok. Kada je ta barijera stabilna, kroz nju prolaze prvenstveno dobro razgrađeni nutrijenti i selektirane molekule. Kada je barijera oslabljena, povećava se prolaz većih, djelomično razgrađenih čestica, bakterijskih fragmenata i raznih upalno-aktivirajućih molekula. Organizam na to odgovara aktivacijom imunološkog sustava i pojačanom proizvodnjom upalnih medijatora. Ta se upalna reakcija ne zadržava samo u crijevima, već postaje sustavna – zahvaća čitav organizam i posljedično utječe i na kožu.
Koža je izrazito osjetljiv organ u imunološkom smislu. U njoj se nalazi velik broj imunoloških stanica koje stalno prate što se događa na površini i u dubljim slojevima kože. Kada u cirkulaciju stigne veća količina upalnih signala iz crijeva, koža se može naći u stanju kronične blage upale, čak i ako nema jasne infekcije. To se u praksi može očitovati kao pojava akni, rozaceje, ekcema, perioralnog dermatitisa ili općenito reaktivne i crvenkaste kože. Studije koje promatraju pacijente s upalnim bolestima crijeva dodatno potvrđuju ovu povezanost, jer osobe s kroničnom crijevnom upalom znatno češće imaju i kožne promjene upalnog tipa. Time se jasno potvrđuje da se crijevna i kožna patologija često kreću zajedno.
Ravnoteža dobrih bakterija
Još jedan važan element ove veze su metaboliti koje proizvodi crijevna mikrobiota. Kada su korisne bakterije u ravnoteži, one stvaraju niz spojeva – primjerice kratkolančane masne kiseline – koji imaju protuupalno djelovanje, pridonose obnovi epitelnih barijera i sudjeluju u regulaciji imunološkog odgovora. Ti metaboliti djeluju ne samo lokalno u crijevima nego, putem krvotoka, i na udaljena tkiva, uključujući kožu. Ako je mikrobiota osiromašena ili poremećena, proizvodnja tih zaštitnih i regenerativnih molekula smanjuje se, a koža ostaje bez njihovog pozitivnog učinka. To je jedan od razloga zašto se prehrana bogata vlaknima i biljnim komponentama, koje hrane korisne bakterije, često povezuje s boljim stanjem kože: nije riječ o „čarobnoj hrani“ izravno za kožu, nego o boljoj potpori crijevnom ekosustavu koji zatim štiti i kožu.
Uz imunološke i metaboličke putove, u vezi crijeva i kože važna je i komunikacija kroz os crijevo–mozak–koža. Crijeva sadrže gustu mrežu neurona, velik broj receptora za hormone stresa i blisko su povezana s središnjim živčanim sustavom. Kada je osoba pod psihološkim stresom, aktivira se hormonska os koja uključuje oslobađanje kortizola i drugih stresnih medijatora. Ti hormoni utječu na pokretljivost crijeva, propusnost crijevne barijere i sastav mikrobiote. Posljedično se mijenja i razina upalnih medijatora. Koža, kao organ koji također izrazito reagira na hormone i neuropeptide, bilježi te promjene. Klinički to vidimo kao pogoršanje akni u stresnim razdobljima, flare-up ekcema ili rozaceje povezane s emocionalnim opterećenjem, pa čak i kao subjektivni osjećaj pojačanog svrbeža kada je osoba napeta. Dakle, stres ne djeluje na kožu „sâm po sebi“; njegova se fiziološka posljedica često odvija preko crijeva.
Crijevne bolesti i upalna kožna stanja
Posebnu skupinu argumenata za postojanje gut–skin osi daju promatranja povezanosti crijevnih bolesti i upalnih kožnih stanja. Kod osoba s inflamatornim bolestima crijeva, ali i s drugim oblicima crijevne disbioze i povećane propusnosti, znatno je češća pojava psorijaze, ekcema, erythema nodosum i drugih kožnih manifestacija. U tim slučajevima jasno je vidljivo da je kožna upala dio šireg, sistemskog upalnog procesa koji počinje u crijevima. Kada se uspije dovesti crijevna bolest pod kontrolu, često se, uz određeno vremensko kašnjenje, smiruju i kožne promjene. To dodatno potvrđuje da se koža ne može promatrati izolirano, nego kao dio iste imunološke priče.
Na svakodnevnoj razini, prehrana je jedan od najsnažnijih alata kojima možemo utjecati na tu os. Hrana koju biramo izravno mijenja sastav i funkcioniranje crijevne mikrobiote. Prehrana bogata cjelovitim namirnicama, vlaknima, raznolikim voćem i povrćem, kvalitetnim masnoćama i izvorima proteina stvara povoljnije uvjete za rast bakterija koje proizvode protuupalne metabolite i podržavaju crijevnu barijeru. Istodobno, takav način prehrane osigurava dovoljno mikronutrijenata – vitamina, minerala, antioksidansa – koji su nužni za obnovu i funkcioniranje kože. S druge strane, dominacija jako prerađene hrane, visok udio rafiniranih šećera i zasićenih masti, te čest unos alkohola povezani su s disbiozom, povišenom sistemskom upalom i općenito lošijim stanjem kože.
Korisne namirnice za crijeva i za kožu
Unutar tog okvira pojedine namirnice često se ističu kao korisne i za crijeva i za kožu. Avokado, primjerice, osigurava zdrave masnoće važne za strukturu staničnih membrana i elastičnost kože, ali i vlakna koja hrane korisne crijevne bakterije. Rajčica, zahvaljujući antioksidativnim pigmentima i vitaminu C, pomaže zaštititi kožu od oksidativnog stresa te podržava sintezu kolagena, dok se istovremeno dobro uklapa u obrazac prehrane koji pogoduje mikrobioti. Zeleni čaj, bogat polifenolima, pokazuje protuupalne i antioksidativne učinke u organizmu, a tamna čokolada s visokim udjelom kakaa, ako se konzumira umjereno, također doprinosi unosu polifenola koji pozitivno utječu i na crijevnu mikrobiotu i na mikrocirkulaciju u koži.
Sjemenke bundeve osiguravaju cink, ključan za regeneraciju kože i pravilan rad imunološkog sustava, a slatki krumpir donosi beta-karoten, preteču vitamina A, važnog za obnovu epitelnih slojeva. Masna riba bogata omega-3 masnim kiselinama smanjuje upalnu aktivnost u organizmu i pomaže očuvanju integriteta sluznica, uključujući crijevnu, a soja i drugi izvori biljnih izoflavona dodatno doprinose antioksidativnoj zaštiti i kvaliteti kože. Iako nijedna pojedina namirnica nije „čarobni lijek“, njihov zajednički doprinos ima smisla upravo zato što se uklapaju u širu priču: hrane mikrobiotu, smanjuju upalu i opskrbljuju tijelo tvarima koje su koži potrebne.
Nedostatak sna dovodi do povišene razine upalnih markera
Način života dodatno oblikuje ovu os. Nedostatak sna pokazao se povezanim s povišenom razinom upalnih markera, većom osjetljivošću na stres i lošijim metabolizmom glukoze. Sve to utječe i na crijevnu mikrobiotu i na kožu. Tjelesna aktivnost, kada je redovita i prilagođena osobi, poboljšava cirkulaciju, regulira razinu upale i pozitivno utječe na sastav crijevne mikrobiote. Smanjenje stresa kroz različite tehnike, poput strukturirane tjelesne aktivnosti, boravka u prirodi, vježbi disanja ili psihološke podrške, također je važno jer stres neposredno djeluje na os crijevo–mozak–koža. Hidratacija, iako se često banalizira, ima jasnu ulogu: adekvatna količina tekućine podržava probavnu funkciju, transport nutrijenata i otpada, te pomaže održati elastičnost i funkciju kože.
Sve ove komponente zajedno čine okvir u kojem je jasno da se kožne tegobe ne mogu svesti samo na pitanje „koju kremu koristiti“. Koža sudjeluje u širem sustavu u kojem crijeva imaju središnje mjesto. Kada crijevna mikrobiota dobro funkcionira, kada je crijevna barijera očuvana, kada su upalni signali svedeni na fiziološki minimum, a način života podržava ravnotežu, koža to odražava kroz stabilniji, ujednačeniji i zdraviji izgled. Kada je u crijevima prisutna disbioza, povećana propusnost, kronična upala i visok stupanj stresa, koža to također odražava, često kroz upalne promjene, osjetljivost i estetski nezadovoljavajući ten.
Zaključno, može se reći da je briga o koži neodvojiva od brige o crijevima. To ne znači da lokalna njega nije važna, nego da je nepotpuna ako zanemarujemo unutarnje čimbenike. Posebno kada je riječ o stanjima poput akni, ekcema, rozaceje ili kroničnih upalnih dermatoza, razumijevanje osi crijevo–koža omogućuje ciljaniji, učinkovitiji i dugoročno održiviji pristup: umjesto da se borimo samo s posljedicama na površini kože, djelujemo i na izvor mnogih problema – u crijevima, mikrobioti i načinu života.
Merdijana Dugonjić, magistrica nutricionizma, praktičar funkcionalne medicine i stručnjakinja za zaštitu zdravlja na radu. Kroz savjetovanja, edukacije i suradnju s organizacijama prenosi znanstvene spoznaje o prehrani, ergonomiji, funkcionalnom pristupu i psihosocijalnim aspektima zdravlja u praktične smjernice za svakodnevni život, inspirirajući pojedince i zajednice da zdravlje prepoznaju ne kao luksuz, već kao najvrjedniji resurs i temelj ispunjenog života. Posebnu pažnju posvećuje promicanju zdravlja i dobrobiti žena kroz podršku u različitim životnim fazama, edukaciju o hormonalnoj ravnoteži, prevenciji kroničnih bolesti, održavanju vitalnosti i mentalne otpornosti, pomažući im da izgrade trajne navike koje jačaju zdravlje, energiju i kvalitetu života.
Tekst: Merdijana Dugonjić, mag.nutr.
Foto: Freepik, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Crijeva koja pamte, um koji odgovara: putovanje prema miru koje počinje na tanjuru
Izvori:
- Bowe, W. P., & Logan, A. C. (2011). Acne vulgaris, probiotics and the gut-brain-skin axis—Back to the future? Gut Pathogens, 3(1), 1. https://doi.org/10.1186/1757-4749-3-1
- O’Neill, C. A., Monteleone, G., McLaughlin, J. T., & Paus, R. (2016). The gut–skin axis in health and disease: A paradigm with therapeutic implications. BioEssays, 38(11), 1167–1176. https://doi.org/10.1002/bies.201600008
- Salem, I., Ramser, A., Isham, N., & Ghannoum, M. A. (2018). The gut microbiome as a major regulator of the gut-skin axis. Frontiers in Microbiology, 9, 1459. https://doi.org/10.3389/fmicb.2018.01459
- Dahl, J., & Dige, A. (2019). The relationship between inflammatory bowel disease and inflammatory skin disorders. Current Dermatology Reports, 8(4), 230–239. https://doi.org/10.1007/s13671-019-00263-8
- De Pessemier, B., Grine, L., Debaere, M., & Van De Wiele, T. (2021). Gut–skin axis: Current knowledge of the interrelationship between microbial dysbiosis and skin conditions. Microorganisms, 9(2), 353. https://doi.org/10.3390/microorganisms9020353