Sezona alergija zna biti frustrirajuća čak i kada mislite da sve radite kako treba. Uzimanje terapije ne jamči uvijek da ćete izbjeći začepljen nos, suzne oči ili neugodan kašalj, pa nije neobično pitati se zašto simptomi i dalje traju.
Stručne smjernice za alergijski rinitis potvrđuju da su intranazalni kortikosteroidi i antihistaminici temelj terapije, ali i da dio pacijenata ostaje simptomatičan unatoč liječenju.
To, međutim, ne znači nužno da lijek “više ne djeluje” ili da odmah treba mijenjati cijelu terapiju. Ponekad je problem u tome što vrsta lijeka, vrijeme uzimanja ili doza nisu dobro prilagođeni intenzitetu simptoma i razini peludi u zraku. Upravo zato alergolozi ponekad govore o fleksibilnosti doziranja, ali isključivo uz liječnički savjet, ne na svoju ruku.
Kako prepoznati da vam trenutna terapija nije dovoljna?
Najjednostavniji kriterij je zapravo vrlo životan: osjećate li se stvarno bolje? Ako i dalje loše spavate, teško funkcionirate na poslu ili u školi, ili vas simptomi ometaju u svakodnevici, to je znak da sadašnji plan liječenja možda nije dovoljan. Stručne smjernice naglašavaju da je cilj terapije upravo kontrola simptoma i očuvanje kvalitete života.
Još jedan znak je kada se simptomi vraćaju vrlo brzo nakon uzimanja lijeka. U tom slučaju moguće je da lijek nije najbolji izbor za vaš tip alergije, da raspored uzimanja nije idealan ili da je potrebna drugačija kombinacija terapije.
Zašto se to događa baš sada?
Sezonske alergije nisu statične. Količina peludi u zraku mijenja se iz dana u dan, a simptomi mogu naglo postati jači kada koncentracije alergena porastu. U praksi to znači da terapija koja vam je prošlog tjedna bila “dovoljna” u vrhuncu sezone možda više neće biti dovoljna. Smjernice za alergijski rinitis upravo zato naglašavaju individualizirani pristup liječenju, ovisno o jačini i trajanju simptoma.
Može li pomoći povećanje doze?
Ponekad može, ali samo za određene lijekove i samo uz stručni nadzor. U kliničkoj praksi liječnici kod nekih pacijenata koriste prilagodbe doze određenih oralnih antihistaminika druge generacije i nazalnih sprejeva, posebno kada simptomi ostaju izraženi. Među antihistaminicima koji se često koriste kao prva linija terapije su cetirizin, feksofenadin, loratadin i levocetirizin. Nazalni kortikosteroidni sprejevi i intranazalni antihistaminici također su standard u liječenju alergijskog rinitisa.
Važno je ipak naglasiti da “više” ne znači automatski i “bolje”. Kod viših doza antihistaminika može porasti i rizik od pospanosti, osobito kod nekih osoba. Zato se takve prilagodbe rade samo nakon savjetovanja s alergologom ili liječnikom koji vodi terapiju.
Koji se lijekovi ne bi smjeli samovoljno pojačavati?
Postoje lijekovi kod kojih se doza ne bi trebala mijenjati bez jasne liječničke upute. To se osobito odnosi na montelukast, koji ima standardno preporučene doze za alergijski rinitis ovisno o dobi.
Također je važno biti oprezan s dekongestivnim sprejevima poput oksimetazolina. Takvi se sprejevi ne preporučuju za dulju uporabu jer prečesto ili predugo korištenje može dovesti do pogoršanja začepljenosti nosa, odnosno tzv. rebound kongestije. NHS navodi da se dekongestivni sprejevi ne bi trebali koristiti dulje od tjedan dana.
Što ako ni to ne pomogne?
Ako uz pravilno uzimanje terapije i dalje nemate dovoljno olakšanje, to ne znači da ste “isprobali sve”. U nekim slučajevima liječnik može preporučiti kombinaciju lijekova iz različitih skupina, primjerice nazalni kortikosteroid plus antihistaminik, što je u smjernicama prepoznato kao razumna opcija kod simptomatičnih pacijenata.
Ako ni to nije dovoljno, sljedeći korak može biti alergen-specifična imunoterapija u obliku injekcija ili kapi/tableta, s ciljem da se imunološki sustav s vremenom bolje “nauči” tolerirati alergen. Smjernice i noviji pregledi liječenja alergijskog rinitisa navode imunoterapiju kao učinkovitu opciju kod odgovarajućih pacijenata.
Ako vaša terapija za alergiju više ne djeluje kao prije, problem možda nije u tome da lijek “ne radi”, nego da vam treba preciznije prilagođen plan. Ponekad je dovoljno promijeniti vrijeme uzimanja, ponekad kombinaciju terapije, a ponekad dozu, ali to uvijek treba raditi uz liječnika. Ono što ne treba raditi jest samostalno eksperimentirati, osobito s lijekovima kod kojih povećanje doze nije preporučeno.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Sezonske alergije: kako se pripremiti, prepoznati simptome i prirodno olakšati reakciju?