PIŠE: Anastazija Godić
Često vjerujemo kako će se partnerski odnos popraviti, ako naučimo pravu tehniku komunikacije, postavimo jasnija pravila ili pronađemo bolji savjet. No iz mog iskustva rada s parovima, promjena se rijetko događa samo zato što smo nešto naučili.
Promjena je moguća tek kada primijenimo naučeno – kada konačno stanemo, uistinu čujemo i razumijemo partnera. Većina razgovora među partnerima odvija se usput, između obaveza, dok držimo mobitel u ruci i mislima već idemo prema sljedećem zadatku. U takvom funkcioniranju nemamo niti svjesnosti niti strpljenja kako bismo čuli sebe, a još manje drugu osobu.
Prostor za regulaciju i kontakt
Partnerski odnos često ne pati zato što ne znamo dovoljno dobro slušati, nego zato što smo stalno u kognitivnom modu – analiziramo, popravljamo, objašnjavamo, tražimo rješenje. Savjet tada zvuči kao flaster preko živog tkiva. On može kratko smiriti paniku, ali rijetko mijenja obrazac.
Ono što parovima najčešće nedostaje nije informacija, nego prostor za regulaciju i kontakt, da se živčani sustavi smire, da se čuje što se zapravo događa ispod riječi (strah, povrijeđenost, usamljenost, potreba za sigurnošću). Kad odnos dobije prostor, par se prestaje boriti i počinje ponovno vidjeti jedno drugo, a to je često preduvjet da bilo kakav savjet uopće postane primjenjiv.
Prostor u odnosu ne znači udaljavanje niti šutnju, nego siguran okvir u kojem se može biti ranjiv bez obrane i napada. To je mjesto gdje se uspori, gdje su pauze dopuštene, gdje se emocija ne mora odmah popraviti, i gdje je cilj razumjeti, a ne pobijediti.
Odgovornost i izbor
Mindfulness nas uči kako biti prisutni, a prisutnost je temelj svake bliskosti. Kada parovi svjesno izdvoje vrijeme i prostor samo za odnos, događa se nešto važno: prestaju se doživljavati kroz uloge. Nisu više samo roditelji, kolege u logistici života ili sustanari koji dijele režije i hranu.
Postaju dvoje ljudi u svjesnom kontaktu i bliskosti. U realitetnoj terapiji naglasak je na odgovornosti i izboru. Ne možemo promijeniti partnera, ali možemo birati kako ćemo se ponašati u odnosu. Hoćemo li doći doma umorni i odsutni ili prisutni i otvoreni? Hoćemo li razgovarati kako bismo pobijedili ili kako bismo se razumjeli?
Zato ponekad odnosu treba prostor – bez distrakcija, svakodnevnih uloga i očekivanja da se nešto mora riješiti. Kada parovima damo takav prostor, često se događa ono što se ne može isforsirati: bliskost se počinje vraćati. To ne ide „samo tako“ i s pola sata razgovora. Potrebno je osvijestiti sebe, svoja uvjerenja i ponašanja, ali i bolje upoznati i razumjeti partnera te naučiti kvalitetnije komunicirati.
Mini savjeti
Rješenje nije još jedan savjet, nego okvir u kojem se možete smiriti i ponovno čuti. Kad osjetite da rasprava ide prema obrani i napadu, uvedite dogovorenu pauzu od 20 minuta (s obaveznim povratkom u točno vrijeme), pa nastavite s jednostavnom formulom: “Kad se dogodi X, osjećam Y, treba mi Z. Možeš li…?” To prebacuje razgovor s dokazivanja na potrebu i smanjuje eskalaciju. Držite se jedne teme i izbjegnite “inventuru prošlosti”, jer tada par ne rješava ništa nego gomila.
Drugo, odnos treba redovni prostor koji nije “sastanak za probleme”: 10–15 minuta dnevno bez ekrana, samo check-in (što ti je bilo teško / lijepo / kako ti mogu olakšati sutra). Nakon konflikta, jednostavno recite: “Žao mi je što sam bio grub / što sam se durila… Što ti sad treba od mene?” Ako se stalno vrtite u krug, to je znak obrasca, tada je najbolje rješenje terapija, jer daje neutralan okvir i prekida automatizme koji sami ne popuštaju.
Učenje tolerancije na neugodu
U terapijskom smislu, to je i učenje tolerancije na neugodu – ostati prisutan kad je teško, bez brzog rješenja, bez ultimatuma. Kad par stvori takav prostor, često se dogodi paradoks: manje savjeta, a više promjene, jer se mijenja klima u kojoj se razgovara, a ne samo sadržaj razgovora.
Najjednostavnije i najbrže se to može postići uz pomoć stručne osobe. Za produbljivanje odnosa i stvaranje bliskosti, jedan od najopuštenijih, ali i najdubljih oblika ulaganja u vezu je svjesno povlačenje iz svakodnevice – retreat za parove. Više o tome pisat ću u sljedećoj kolumni.
Anastazija Godić diplomirana je socijalna radnica s 16 godina iskustva u radu na psihijatriji. Edukaciju iz realitetne psihoterapije završila je s međunarodnim ECP certifikatom, a danas vodi privatnu psihoterapijsku ordinaciju u Zagrebu. U radu s klijentima naglašava holistički pristup, jačanje kapaciteta i kvalitetan terapijski odnos, nudeći individualnu i grupnu terapiju, partnersko savjetovanje, grupe podrške, webinare i retreate. Njezin cilj je pomoći ljudima da pronađu ravnotežu, snagu i unutarnji mir u svakodnevnom životu.
Tekst: Anastazija Godić, psihoterapeutkinja
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Kako se emocije zadržavaju u tijelu i zašto je emocionalni rad ključan za fizičko zdravlje