U nekom trenutku, netko nam je podvalio jednu veliku laž: da je rutina nešto loše, nešto što nas sputava i što treba izbjegavati pod svaku cijenu. U istoj rečenici proglasili smo dosadu neprijateljem i uvjerili se da moramo stalno tražiti nove užitke, nove podražaje i nove nalete euforije.
Međutim, rutina sama po sebi nije dosadna. Ona je okvir koji održava ritam i dopušta predah. Dosadna postaje tek kad se pretvori u kolotečinu i u beskrajno ponavljanje radnji koje nas ne vesele i koje ne vode nikuda. Tu leži ključna razlika koju često zanemarujemo.
Rutina kao okvir za autentičnost
Rutina smiruje. Ona utišava stalne alarme ubrzanog života i vraća osjećaj predvidljivosti. Naš mozak obožava predvidljivost jer tako štedi energiju. Ako zna da nakon doručka slijedi pola sata čitanja ili pisanja, autentičan glas ima priliku prodrijeti kroz buku.
Bez rutine, naš dan oblikuju vanjski podražaji: obavijesti, poruke, događaji. Tada ne živimo proaktivno, nego reaktivno. Tako radimo prve korake prema neautentičnosti jer djelujemo onako kako okolina nalaže, a ne onako kako bismo sami htjeli.
Opasnost rigidne rutine
Rutina je alat, ali ne smije biti i gospodar. Kada raspored postane svrha sam sebi, spontanost i užitak polako pakiraju kofere. Tada i odmor postaje ogromna smetnja imperativu hiperproduktivnosti i nešto zbog čega se osjećamo krivima. Zato je važno razlikovati disciplinu od rigidnosti. Disciplinirana rutina daje strukturu, ali ostavlja prostor za iznimke, dok rigidna rutina ne dopušta odstupanja. Autentičnost ne živi u poslušnosti, nego u slobodi unutar jasnih okvira koje mi sami postavimo, a ne naša okolina.
Svijet ispunjen bukom zazire od tišine
Moderni svijet uči nas da je svaka tišina praznina koju treba popuniti. Kao da smo djeca kojoj se u ruke gura nova igračka da zaborave na ono što ne smiju raditi. Tako i odrasli traže stalnu zabavu da ne bi ostali sami sa sobom. Rezultat je potpuni paradoks i život ispunjen sadržajem, ali lišen smisla.
U toj jurnjavi za stimulacijom nema mjesta introspekciji, a upravo ona stvara prostor u kojem autentičnost raste. Opsjednuti smo vremenom do razine da ni ne shvaćamo da ono samo prolazi mimo nas.
Kako usporiti, a ne odustati od ciljeva?
- Slušaj sebe: ako nešto ne osjećaš, pusti to jer pravo vrijeme će već doći.
- Makni se od distrakcija: ponekad je tišina najbolji vodič.
- Širi kadar: pokušaj pogledati stvari iz šire perspektive i shvatit ćeš da mnoge stvari zapravo nisu toliko neodgodive.
- Ne uspoređuj se: svaka usporedba vodi gubitku autentičnosti.
- Budi svoj/a: radi ono što te ispunjava, bez obzira na tuđe mišljenje.
- Isključi ekrane tijekom kratkih pauzi: dopusti da dosada probudi kreativnost i unutarnji mir.
- Izađi u prirodu bez cilja: šetnja šumom ili parkom ne moraju biti zadatak, nego prostor u kojem ćeš mislima dopustiti zasluženi predah.
Poslušaj svoj autentični glas
Rutina je u današnjem svijetu tako podcijenjena jer ljudi misle da je iznimno dosadna. A zapravo je umirujuća i onda tako smireni možemo još kvalitetnije uživati u životu, umjesto da samo reagiramo na njega. U ovom bučnom svijetu, okruženi neprestanim uspoređivanjem i podsjetnicima da nikada nije dosta, potreban je predah. Potrebna je tišina u kojoj ćemo čuti svoj autentični glas.
Upravo on nam pokazuje put koji je jednostavan, koji je u skladu s nama samima i u kojem vrijedi i ono što nam dolazi prirodno. Kroz tišinu i sporiji ritam otkriva nam se vlastita autentičnost.
Tekst: Dragan Grgić, LinkedIn Ghostwriter, content Writer
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Kada ste zadnji put presložili ladice svog ormara, onog unutar sebe?