Traume doživljene u djetinjstvu uzrokuju brojne promjene u organizmu koje mogu trajno utjecati na tjelesno i mentalno zdravlje. One narušavaju normalne reakcije na stres, mijenjaju strukturu i funkciju mozga te dovode do dominacije simpatičkog živčanog sustava.
Posljedično, dolazi do smanjene razine serotonina, budući da trauma narušava njegov metabolizam, te do poremećaja u imunološkom odgovoru. Trauma također može izazvati epigenetske promjene – osobito u genima koji reguliraju imunološki sustav i u obrascima metilacije receptora za hormone stresa. Ove promjene mogu dovesti do pretjeranog i kronično aktiviranog imunološkog odgovora.
Povišene razine upalnih markera
Istraživanja pokazuju da osobe koje su pretrpjele traumu u ranom djetinjstvu u odrasloj dobi imaju povišene razine upalnih markera poput CRP-a, upalnih citokina IL-6 i TNF-alfa. Najizraženiji porast ovih markera zabilježen je kod osoba koje su bile izložene fizičkom ili seksualnom nasilju.
Osim toga, rani gubitak ili odvajanje od roditelja – zbog smrti, razvoda ili drugih okolnosti – može dodatno povećati razinu CRP-a i potaknuti upalu u mozgu. Što su razine citokina više, to su simptomi i težina depresije izraženiji. U odrasloj dobi, osobe s poviješću dječje traume često razvijaju nezdrave obrasce ponašanja – sklonost ovisnostima (nikotin, alkohol, psihoaktivne tvari), poremećaje prehrane, kompulzivno prejedanje, probleme s tjelesnom težinom i smanjenu tjelesnu aktivnost.
Povećan rizik razvoja brojnih psihijatrijskih i tjelesnih bolesti
Kao posljedica kronične upale i poremećaja osi hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda (HPA), u odrasloj se dobi značajno povećava rizik od razvoja brojnih psihijatrijskih i tjelesnih bolesti. Takvi poremećaji često predstavljaju dugoročne posljedice rane traume i trajne disregulacije stresa, koje s vremenom dovode do disbalansa u neuroendokrinom, imunološkom i metaboličkom sustavu.
Neke od bolesti koje se povezuju s ovim mehanizmima uključuju:
- Sindrome kronične boli, poput fibromialgije i kronične migrene
- Poremećaje spavanja – nesanicu, fragmentiran san i poremećaje cirkadijalnog ritma
- Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) i druge funkcionalne gastrointestinalne poremećaje
- Kardiovaskularne bolesti
- Dijabetes tipa 2 i metabolički sindrom
- Bolesti pluća, uključujući povećan rizik od infekcija poput tuberkuloze
- Bolesti jetre, osobito one povezane s metaboličkim disbalansom
- Poremećaje funkcije štitnjače
- Težu simptomatologiju menopauze
- Karcinome
- Autoimune bolesti – poput reumatoidnog artritisa, Hashimotovog tireoiditisa, sistemskog lupusa i drugih.
Povećan rizik od autoimunih bolesti
Utjecaj traumatskih iskustava u ranom djetinjstvu na kasniji razvoj autoimunih bolesti istražen je u velikoj epidemiološkoj studiji koja je obuhvatila 15.357 ispitanika u Sjedinjenim Američkim Državama. Rezultati su pokazali jasnu povezanost između izloženosti traumama u djetinjstvu i povećanog rizika od hospitalizacija zbog različitih autoimunih bolesti u odrasloj dobi.
Iako ambulantni pacijenti nisu bili uključeni u procjenu — što može utjecati na točne stope pojavnosti — istraživanje je potvrdilo značajno povećanu učestalost sljedećih autoimunih bolesti kod osoba s poviješću dječje traume:
- Dijabetes ovisan o inzulinu (tip 1)
- Autoimuna trombocitopenijska purpura
- Reumatoidni artritis
- Autoimune bolesti štitnjače (Gravesova bolest, Hashimotov tireoiditis)
- Idiopatska plućna fibroza
- Multipla skleroza
- Psorijaza
- Celijakija
- Sistemski eritematozni lupus (SLE)
- Autoimuna hemolitička anemija
- Perniciozna anemija
- Sklerodermija
- Sjögrenov sindrom
- Miastenija gravis
- Vitiligo
Ovi rezultati jasno ukazuju da rane emocionalne i fizičke traume mogu dugoročno narušiti imunološku toleranciju i potaknuti kroničnu upalu koja doprinosi razvoju autoimunosti. Stoga razumijevanje i liječenje posljedica trauma iz djetinjstva nije samo psihološko, već i imunološko i sistemsko pitanje javnog zdravlja.
80% pacijenata su žene
U studiji je 64% pacijenata prijavilo barem jednu traumu iz djetinjstva. Kako se broj trauma povećava, povećava se i vjerojatnost razvoja autoimune bolesti te potrebe za hospitalizacijom. Ovaj je učinak posebno izražen kod reumatoloških bolesti.
Otprilike 80% pacijenata koji razviju autoimunu bolest nakon traume su žene. Autori istraživanja pretpostavljaju da je to povezano s pretjeranim imunološkim odgovorom kod žena, kao i s učincima estrogena na receptore stresa.
Značajan dio pacijenata izjavio je da je trauma nastala otprilike 20 godina prije pojave bolesti, što sugerira da razvoj posttraumatske autoimune bolesti može trajati desetljećima.
Vrste trauma zabilježene u studiji:
- 10% – emocionalno nasilje ili zanemarivanje
- 28% – fizičko nasilje
- 21% – seksualno uznemiravanje
- 27% – prisutnost zlouporabe supstanci u obitelji
- 19% – psihički nestabilni roditelj ili član obitelji (depresija, psihoza, povijest samoubojstva)
- 13% – svjedočili fizičkom nasilju nad ukućanima
- 5% – član obitelji odlazi u zatvor
- 23% – odvajanje ili razvod roditelja
Prisustvo virusne infekcije neposredno prije ili istodobno s traumom, osobito kod žena, dodatno povećava vjerojatnost razvoja autoimune bolesti. Ako imate povijest traume u djetinjstvu i bolujete od autoimune bolesti ili kronične bolesti, uz redovite kontrole kod liječnika i nutricionista, preporučuje se:
- Psihološka podrška – rad s terapeutom ili savjetnikom pomaže u smanjenju emocionalnog tereta i bolje regulacije stresa.
- Mind-body tehnike – redovita joga i meditacija mogu poboljšati emocionalnu otpornost i pomoći u stabilizaciji imunološkog sustava.
- Prakticiranje strategija smanjenja stresa – npr. vođenje dnevnika, tehnike disanja ili kratke pauze tijekom dana, što dodatno doprinosi ravnoteži tijela i uma.
Merdijana Dugonjić, magistrica nutricionizma, praktičar funkcionalne medicine i stručnjakinja za zaštitu zdravlja na radu. Kroz savjetovanja, edukacije i suradnju s organizacijama prenosi znanstvene spoznaje o prehrani, ergonomiji, funkcionalnom pristupu i psihosocijalnim aspektima zdravlja u praktične smjernice za svakodnevni život, inspirirajući pojedince i zajednice da zdravlje prepoznaju ne kao luksuz, već kao najvrjedniji resurs i temelj ispunjenog života. Posebnu pažnju posvećuje promicanju zdravlja i dobrobiti žena kroz podršku u različitim životnim fazama, edukaciju o hormonalnoj ravnoteži, prevenciji kroničnih bolesti, održavanju vitalnosti i mentalne otpornosti, pomažući im da izgrade trajne navike koje jačaju zdravlje, energiju i kvalitetu života.
Tekst: Merdijana Dugonjić, mag. nutr. i stručnjakinja za zaštitu zdravlja na radu
Foto: Freepik, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Mišići u godinama: strategije dugovječne snage i vitalnosti po preporuci nutricionistice Merdijane Dugonjić