PIŠE: Anastazija Godić, psihoterapeutkinja
U svijetu u kojem se stalno negdje žuri i odnosi su često u ubrzanom pokretu. Parovi funkcioniraju, dogovaraju se, usklađuju rasporede, rješavaju obaveze. Sve nekako ide dalje, ali rijetko se zastane.
Parovima je često važnije sve nekako držati pod kontrolom, ali se rjeđe pitaju kako su jedno uz drugo i kakav im je odnos uistinu. Ne mislim na razgovor o računima, djeci, nabavci hrane i servisu auta nego o njima kao paru.
Slowliving nas poziva da usporimo u svakodnevnim ritualima – u načinu na koji pijemo kavu, biramo hranu, provodimo vrijeme. No što se događa kada to primijenimo i na partnerski odnos?
Prostor za prisutnost
Kada umjesto brzih razgovora između dvije obaveze stvorimo prostor za prisutnost, razgovor o odnosu, dodir i pogled? Kao psihoterapeutkinja često susrećem razne parove. Jedne koji znaju da imaju dosta toga što trebaju riješiti u odnosu, ali smatraju kako se ona druga strana treba mijenjati kako bi odnos bio dobar. Zatim drugi koji kažu kako “nemaju velikih problema”. Kod ovih drugih naizgled sve dobro funkcionira – imaju posao, obaveze, planove, ali iako se vole, osjećaju kako im nešto
nedostaje i kako između njih nije kao prije.
Ta udaljenost rijetko nastaje zbog jednog događaja. Češće se dogodi neprimjetno – kroz umor i nedostatak prisutnosti. Kroz život koji stalno traži da budemo negdje drugdje umjesto da uistinu doživimo jedno drugo i u pretpostavci kako se
“razumijemo bez riječi”.
Kako se možemo bolje povezati?
Mindfulness nas uči jednostavnoj vještini: biti ovdje i sada. U partnerskom odnosu to znači biti svjesno prisutan ne samo fizički, nego i emocionalno. Uistinu slušati bez popravljanja, gledati bez osuđivanja, biti u kontaktu bez potrebe da odmah nešto
rješavamo.
Odnos bi trebao biti prostor u kojem usporavamo zajedno, kako bismo se ponovno povezali kao dvoje ljudi koji biraju biti zajedno. U realitetnoj terapiji odnos promatramo kroz vlastite izbore i ponašanja, koja proizlaze iz naših uvjerenja, a definiramo ga kao moje ponašanje koje biram uz drugu osobu, a ne kako se druga osoba ponaša prema meni. Zato trebamo sebe zapitati: “Kako se ja danas biram ponašati u ovom odnosu?” i “Kakav partner(ica) želim biti kako bi ovaj odnos bio kvalitetniji, intimniji i mi oboje zadovoljniji jedno uz drugo?”
Kako njegovati odnos kroz prisutnost?
Ne iz navike i obaveze, nego iz svjesnog izbora. U sljedećim kolumnama pisat ću kako parovi mogu njegovati odnos kroz prisutnost, odgovornost i male, ali značajne izbore. Jedan od tih načina je i svjesno povlačenje iz svakodnevice (retreat)
kao stvaranje prostora u kojem je odnos u središtu, a ne na popisu obaveza. Do sljedeće kolumne, možda je dovoljno samo jedno pitanje: “Kako se danas biram ponašati u ovom odnosu?” Ne da bih nešto popravila, nego da bih bila prisutna.
Anastazija Godić diplomirana je socijalna radnica s 16 godina iskustva u radu na psihijatriji. Edukaciju iz realitetne psihoterapije završila je s međunarodnim ECP certifikatom, a danas vodi privatnu psihoterapijsku ordinaciju u Zagrebu. U radu s klijentima naglašava holistički pristup, jačanje kapaciteta i kvalitetan terapijski odnos, nudeći individualnu i grupnu terapiju, partnersko savjetovanje, grupe podrške, webinare i retreate. Njezin cilj je pomoći ljudima da pronađu ravnotežu, snagu i unutarnji mir u svakodnevnom životu.
Foto: Freepik, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Zima, tišina i ti: vrijeme da zahvalimo sebi prije novog početka i vidimo koliko smo daleko stigli