Prije mjesec dana održan je peti Beck Together Summit, događaj koji je u proteklih nekoliko godina prerastao u nešto puno više od zdravstveno-edukativnog vikenda. Događaj koji su pokrenuli Tajana i Natko Beck razvio se u pokret, zajednicu i iskustvo koje okuplja tisuće ljudi – u potrazi ne samo za zdravljem, već i za boljim razumijevanjem sebe. Kako se summit lijepo razvija iz godine u godinu po jednoj konstanti, mogli bismo to usporediti s Tajaninom izjavom koja odlično nadopunjuje opis: “Tijelo ne voli šokove, uspone i padove, već zdravu konstantu.”
Kao i u svemu što radi, Tajana ne propovijeda ideale – ona otvara prostor za pitanja, izazove, rasprave o predrasudama i goruće zdravstvene trendove. Ove je godine na summitu pregledano gotovo 4000 ljudi, a rezultati su, kako kaže, bili zabrinjavajući: šećer, tlak, masnoće – sve ono što pokazuje da zdravstvena pismenost još uvijek nije tamo gdje treba biti. Ali, Beck Together Summit nastavlja rasti. Ove se godine prvi put ozbiljno razmišlja o njegovom izlasku iz Zagreba – širenju u druge gradove, možda čak i van granica Hrvatske.
Nakon mjeseci intenzivne pripreme i dva dana snažne energije tijekom samog summita, Tajana se – kako i sama kaže – “povlači u tišinu, u prirodu, u šumu, u more. Sve manje ljudi, sve više zraka. Tamo negdje između plivanja i šetnje, resetiram glavu i vraćam tijelo sebi.” Popričali smo stoga, upravo mjesec dana nakon summita, o samom događaju, te kako Tajana održava svoje fizičko i mentalno zdravlje. Uživajte u inspirativnom intervjuu.
Tajana, koliko je zahtjevno organizirati jedan takav velik događaj – što se tiče logistike, same organizacije i realizacije? Vas zapravo ima malo u organizacijskom timu jel tako?
Iz godine u godinu organizacija postaje sve jednostavnija zbog sada već poznatog koncepta koji se pokazao dobrim i kvalitetnim. Prošli smo one dječje bolesti s početka i imamo već uhodane obrasce po kojima funkcioniramo. S druge strane zahtjevnost dolazi od multitaskinga i prilično malog broja ljudi koji radi na projektu. Kod ovako velikih projekata koji uključuju nekoliko tisuća ljudi, najčešće jedna osoba osmišljava content, druga prodaje, treća odrađuje marketing, četvrta PR, peta produkciju itd. Kod nas se to doslovno svodi na troje ljudi.
Ono što je vrlo motivirajuće jest činjenica da smo ove godine okupili uistinu genijalne volontere i vanjske suradnike te su svi bili na razini zadatka. Fantastičan tim koji, sigurna sam, može izgurati i najzahtjevnije zdravstvene projekte i veselim se vidjeti koje se granice još mogu pomaknuti i koliko daleko ovo može otploviti. Što se planiranja tiče, zbog svih obveza i izazova života te spomenutog multitaskinga, moram priznati da smo prethodnih godina puno toga kampanjski odrađivali, no ove godine smo već prije završetka summita imali spreman novi datum za iduću godinu i očekujemo još veći broj ljudi, pregleda, sadržaja i aktivnosti. Puno je toga već sada dogovoreno i vjerujem da će idući summit biti najveći i najpotpuniji do sada.
Gdje pronalazite inspiraciju i energiju za stalno inoviranje i širenje tema na summitu? I kako se resetirate nakon summita od tog jednog hektičnog organizacijskog perioda?
Inspiracija dolazi kroz flow. To je tako divan pojam koji izrazito poštujem i mislim da je vrlo važan za svakog od nas. Zapravo pratim i osluškujem ritam života kroz vlastite potrebe, tegobe, izazove i situacije s kojima se suočavam. Pratim i osluškujem potrebe bližnjih, prijatelja, suradnika. Svi ponekad imamo loše dane, zdravstvene tegobe, svi prolazimo taj jedan životni put koji je ponekad lagan i sve samo teče, dok već u drugom trenutku dolaze teškoće koje su nam do jučer bile teška nepoznanica. Uz učenje, edukaciju i dobre smjernice pravih ljudi lakše je ploviti čak i uzvodno. Osim toga, pratim i zdravstvene trendove i onda kad se sve to spoji u jedno, ideje samo naviru.
Obavezno si nakon summita dopustim veći odmor, taman dođe ljeto i tijelo me doslovno traži da ga ostavim na miru. Pašu mi tišina, priroda, nježna glazba, more, knjige, dobro društvo i joga. Fokus i mir donose ljudi koji me vesele, šetnje šumom, plivanje, meditacija, joga i maženje s mojom djevojčicom.
Jednom ste izjavili: “Od početka je plan bio da ovo bude međunarodna priča.” Planirate li daljnje širenje summita izvan granica Hrvatske? Također, ove godine je među gostima predavačima bio danski stručnjak za kroničnu bol Johan Toftegard – postoje li neki uvidi, trendovi i pristupi u zdravlju koji vas inspiriraju od inozemnih kolega?
Ukoliko samo odlazak na spavanje dovedemo pod kontrolu i odemo u krevet svaki dan u isto vrijeme te odspavamo 7 sati u komadu, smanjit ćemo mnoštvo zdravstvenih tegoba.
Apsolutno. Smatram da su granice prisutne samo u našim glavama i mislim da svi ljudi na čitavoj planeti proživljavaju neku vrstu borbe, što sa samim sobom, što sa zdravljem, što s bližnjima. Napravljeni smo za cjeloživotno učenje i nikad nije kasno za usvajanje novih obrazaca van ustaljenih navika. Ove godine u suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Danske doveli smo Johana Toftegarda, genijalnog influensera koji nas je podsjetio na činjenicu koliko je zdrav san zapravo bitan kao i disciplina, ona ‘’dosadna’’ disciplina od koje svi ponekad bježimo. Ukoliko samo odlazak na spavanje dovedemo pod kontrolu i odemo u krevet svaki dan u isto vrijeme te odspavamo 7 sati u komadu, smanjit ćemo mnoštvo zdravstvenih tegoba.
Ako tome pridodamo i svakodnevnu fizičku aktivnost otprilike sličnog intenziteta, pomoći ćemo si dodatno. Tijelo ne voli šokove, uspone i padove već zdravu konstantu. Nije poanta da se jedan dan ubijemo od treninga pa idući ležimo na kauču uz čips, ili da jedan dan odemo na spavanje u 10, a drugi u 4 ujutro. Sve to nekako funkcionira kad si mlad, ne osjećaš nikakve tegobe i misliš da ćeš zauvijek ostati zdrav i tko ti što može, no kad pređeš sredinu četrdesetih (ponekad i ranije), shvatiš da ćeš se ili disciplinirati ili krenuti nizvodno. That’s life. Krhki smo poprilično, ali i žilavi kad se discipliniramo.
S obzirom na panel teme koje su bile ove godine poput resetiranja menopauze, dugovječnosti, suplementacije, utjecaja društvenih mreža i prehrane kod djece itd. – biste li rekli kako teme odražavaju zdravstvenu sliku društva?
Malo sam iskreno zatečena podacima koji su isplivali nakon summita poput činjenice da jako puno muškaraca nije ni znalo da ima štitnjaču, mislili su da ju imaju samo žene. Također, saznali smo da je 40% pregledanih imalo povišenu razinu šećera u krvi, 60% povišene masnoće i jako puno njih povišen krvni tlak. Ti podaci govore da se kao nacija loše hranimo, premalo krećemo i previše pušimo. Smatram da je ovakvih akcija potrebno nebrojeno više, širenje zdravstvene pismenosti I konstantna edukacija, to nam zapravo jedino može pomoći da se pomaknemo naprijed. Bar se nadam.
Također, klinci i ekrani, stari problem o kojem se ne govori dovoljno, neiscrpna su tema.
Trenutno je u tijeku sjajna kampanja #boljionline koja nas uči i usmjerava da ne treba trpjeti zlostavljanje te da treba puuuno komunicirati s djecom. Posvetiti im vremena. Čuti što govore. Slušati. Ne ih samo prepustiti bespućima interneta.
Možete li nam malo reći u brojkama koliko je besplatnih zdravstvenih pregleda provedeno ove godine? Jesu li danas ljudi puno više zdravstveno osviješteni u odnosu na prethodne godine?
Jedan mi je prijatelj rekao ‘’Sjajan projekt, sad to fino u autobus i po čitavoj Hrvatskoj.’’
Pregledano je oko 4000 ljudi. Bili su tu kardiološki pregledi, UZV štitnjače i karotida, mjerenje masnoća, krvnog tlaka i šećera u krvi, alergološka testiranja, spirometrija, nutricionistička savjetovanja itd.
Što se tiče osviještenosti, mislim da smo na dobrom putu, ali ima tu još jako puno posla.
Jedan mi je prijatelj rekao ‘’Sjajan projekt, sad to fino u autobus i po čitavoj Hrvatskoj.’’ Bio je u pravu. Točno to bi trebalo.
Sve se više govori o holističkom i integrativnom pristupu zdravlju. Kako vi osobno vidite ravnotežu između moderne medicine i prirodnih metoda?
Trudim se nekako biti na strani balansa. Ne volim isključivost niti bilo kakve ekstreme. Prirodne metode imaju puno divnih strana i mogu pomoći kod brojnih tegoba, a moderna medicina je nevjerojatno važna i onaj tko ju odbija i smatra da mu ne čini dobro zapravo radi veliku štetu sebi (a i drugima). Tehnološki živimo u najboljem vremenu do sada i uz pomoć umjetne inteligencije uskoro će doslovno čuda biti moguća.
U jednom od prethodnih intervjua za Slowliving, spomenuli ste da više od 15 godina prakticirate jogu koja vam omogućuje work-life balans, te ste spomenuli da planirate realizirati jedan projekt koji se tiče joge. Kada ga možemo očekivati?
Tako je, jogu prakticiram preko 20 godina, ali protekle 3 godine, intenzivno, svaki dan. Nakon pohađanja Yoga akademije otvorili su se neki novi vidici i poimanja stvarnosti te života kao takvog. Nakon akademije završila sam Mindfulness, Autogeni trening i TM meditaciju. Osobni rast je nešto što se samo po sebi nameće kroz godine i lijepo je otkrivati nove mogućnosti koje nerijetko prolaze ispod radara. Putem puno učiš o sebi i drugima, onome što možeš i trebaš bolje. Jasnije shvatiš što u životu želiš i ne želiš.
Projekt na kojem radim spaja velike ljubavi, glazbu i jogu, ali i mnoštvo drugih sadržaja koji donose cjelovitost. Radim to s divnom partnericom, dr. Petrom Kejlom, a planiramo ga realizirati tamo krajem jeseni. Uskoro ćete saznati više o tome, jako sam uzbuđena i jako se veselim onome što slijedi.
Jedna od ovogodišnjih panel rasprava je bila na temu „što je potrebno za sreću“. Tajana, što je po vašem mišljenju potrebno za sreću?
Uf.
Ok. Sreća je mala, sitna ljepota koja nam se ušulja negdje blizu dok mi kujemo planove o velikom životu. Sreća je imati dobrog partnera koji te razumije i koji je ujedno i prijatelj i podrška i ljubavnik.
Sreća je kad si zdrav i imaš se priliku ostvariti u onome gdje te vodi tvoja strast. Sreća je probuditi se ujutro s osmijehom pored osobe koju voliš. Sreća je doživjeti svoje unuke i imati priliku igrati se s njima. Sreća je kad ozdravi osoba koju voliš.
Mudra me dama naučila da ponekad sreća traje samo jedan dan i da ne treba ići spavati kad si baš jako sretan. Znam, kosi se s onim što sam gore navela o spavanju, ali ako ste baš jako, jaaako sretni, taj dan se definitivno ipak ne isplati rano otići u krevet.
Razgovarala: Petra Šafranko
Foto: Instagram privatna arhiva