Iako smo odavno prestali dobivati pečate u đačkim knjižicama, mnogi od nas i dalje nose dječji strah u zubarsku ordinaciju. Čak i kad znamo da “nešto hitno treba riješiti”, odlazak zubaru se odgađa – tjednima, mjesecima, pa i godinama. Zašto je taj strah toliko uporan i kako ga konačno ublažiti?
Stomatologinja dr. med. dent. Kristina Crnić (Dental centar Crnić) svakodnevno radi s pacijentima koji se boje zubara, od onih koji imaju loša iskustva iz djetinjstva do onih koji ih hvata panika već pri pomisli na zvuk turbine ili nagonski strah od gušenja i povraćanja u stolcu. Upravo zato, s nama je podijelila što se danas u ordinacijama radi drugačije i kako taj strah, korak po korak, može postati podnošljiv pa čak i zamijenjen povjerenjem.
Zašto se i dalje bojimo zubara?
“Većina pacijenata vuče strah od zubara iz loših iskustava iz djetinjstva”, kaže dr. Kristina Crnić. Nekada se lokalna anestezija rjeđe koristila, manje se pazilo na nelagodu, a pregled je često bio brz, grub i bez puno objašnjavanja. To iskustvo se ureže i ostane.
Danas je slika bitno drugačija: lokalna anestezija se gotovo svima može primijeniti u malim, ali dovoljnim količinama kako bi zahvat bio bezbolan, a komunikacija s pacijentom i stvaranje ugodne atmosfere postale su sastavni dio rada. Manji dio pacijenata ima “neobjašnjiv” strah od zvukova turbine, dok neki imaju izrazito jak nagon na povraćanje pa ih sama pomisao da neće moći izdržati zahvat dovodi u stanje velike anksioznosti.
Prvi korak: samo doći na pregled (bez zahvata)
Za one koji već godinama odgađaju odlazak zubaru, prvi korak je često – najteži. No, on ne mora uključivati nikakav zahvat.
“Dovoljno je samo da pacijent skupi hrabrost sjesti na stolac i odraditi pregled, popričati sa stomatologom, upoznati okolinu”, objašnjava dr. Crnić. Na tom prvom dolasku radi se samo pregled i razgovor, bez bušenja, bez igle, bez “morate ovo odmah”.
Vrlo često, već nakon tog prvog susreta strah se smanji. Pacijenti shvate da mogu izdržati boravak u stolcu, da ih nitko ne požuruje i da “zubari nisu toliko strašni i ne grizemo”, dodaje uz osmijeh.
Što se danas radi da bi iskustvo bilo lakše?
U suvremenim ordinacijama sve počinje – razgovorom. Pacijentu se ponudi čaj, kava ili čaša vode, daje mu se vrijeme da se smiri i prilagodi prostoru. “Ne požurujemo ih brzo na stolac, pogotovo ako vidimo da su u panici”, kaže dr. Crnić.
Zatim slijedi važan dio: slušanje. Kroz pitanja pokušava otkriti što točno stvara nelagodu – je li to strah od igle, zvuka, povraćanja, osjećaj gubitka kontrole i zatim način rada prilagođava baš toj osobi.
Primjeri iz prakse:
- kod jakog nagona na povraćanje radi se s čestim, kratkim pauzama
- svim pacijentima se nudi lokalna anestezija, a mjesto uboda se prethodno premaže anestetskim sprejem
- kod straha od igle, aplikacija anestezije odigra se tako da je pacijent ni ne vidi – “kao i s djecom”
“Najbitnije je da stomatolog sasluša pacijentove strahove i prilagodi svoj način rada pacijentu koliko je to moguće. Nama je to samo još jedan pacijent u danu, ali oni itekako pamte kakvo im je iskustvo bilo na zubarskoj stolici”, naglašava.
Kada se pacijent i stomatolog upoznaju i izgrade odnos, već nakon nekoliko dolazaka ljudi dolaze puno opušteniji, jer znaju što ih čeka. To je cilj: redovne kontrole, osmijeh na licu i povjerenje umjesto panike.
Može li odlazak zubaru stvarno postati “neutralan” ili čak ugodan?
“Naravno da može”, kaže dr. Kristina Crnić. Ključ je u kontinuitetu i povjerenju. Kad pronađeš stomatologa s kojim se dobro osjećaš – držiš se njega. I ideš uvijek kod iste osobe, na ista mjesta, u poznatu ordinaciju. Ljudskoj prirodi je lakše kad se vraća u poznato.
Za nju, nema većeg zadovoljstva nego vidjeti pacijente koji su prvi put došli prestravljeni, a godinama kasnije dolaze na kontrole opušteni i nasmijani. To je dokaz da strah nije “zacementiran”, može se mijenjati, ako imamo siguran prostor i nekoga tko nas strpljivo vodi kroz proces.
“Ako već dugo odgađaš pregled, možda ne moraš pobijediti strah odjednom. Dovoljno je za početak samo nazvati, doći na razgovor, sjesti u stolac i dopustiti da te netko čuje i shvati”, poručuje stomatologinja Crnić iz Dental Crnić.
Foto: Freepik, Canva, Ordinacija Crnić
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Strah od zubara kod djece – kako ga prevladati savjetuje stomatologinja Kristina Crnić