Tema o kojoj rijetko razgovaramo naglas, ali svi je živimo je koliko često idemo na wc, odnosno na veliku nuždu. Možda zvuči malo preintimno, no nova istraživanja pokazuju da naš “toaletni raspored” može dosta reći o tome što se događa u ostatku tijela.
Znanstvenici su pratili više od tisuću ljudi koji su se smatrali općenito zdravima – bez dijagnosticiranih bolesti crijeva ili bubrega i usporedili koliko često imaju stolicu s drugim pokazateljima zdravlja: krvlju, stolicom, genetikom, načinom prehrane i životnim navikama. Pokazalo se da postoji svojevrsna “Goldilocks zona” (zlatna zona): najzdravijima su se pokazali oni koji su u prosjeku išli na veliku jednom do dvaput dnevno. Ne prečesto, ne prerijetko – taman.
S druge strane, oni koji su imali stolicu samo jedan do dva puta tjedno (kroničnija konstipacija) ili više puta dnevno vodenastu stolicu (bliska dijareji), češće su imali i druge pokazatelje da se u tijelu nešto tiho zbiva.
Rijetka stolica: kad sadržaj “stoji” predugo
Kod ljudi koji rjeđe idu na wc, u uzorcima stolice pronađene su više razine bakterija koje vole fermentirati proteine. To samo po sebi ne zvuči dramatično, ali problem nastaje kad stolica predugo stoji u crijevu.
Mikrobi prvo iskoriste vlakna iz hrane – iz njih nastaju korisne kratkolančane masne kiseline koje hrane crijevnu sluznicu. Kad vlakana više nema, okreću se proteinima i pri tom procesu nastaje više tvari koje djeluju kao toksični nusprodukti.
Neke od tih molekula, poput indoksil-sulfata, mogu završiti u krvi i dugoročno opterećivati organe poput bubrega. Upravo je taj metabolit u većim količinama pronađen u krvi ljudi s rjeđom stolicom.
Vrlo česta, vodenasta stolica: kad crijevo ne stigne “odraditi svoje”
S druge strane spektra su oni koji imaju vrlo česte, vodenaste stolice. U njihovim uzorcima stolice češće se nalaze bakterije koje inače obitavaju u gornjim dijelovima probavnog sustava, što može upućivati na brži prolaz sadržaja kroz crijeva i drukčiji mikrobiom.
U krvi su se kod tih ljudi pojavili biljezi koji upućuju na opterećenje jetre. Budući da jetra reciklira žučne kiseline koje pomažu probaviti masti, ako je taj proces poremećen, može doći do iritacije crijeva, lošije apsorpcije i dodatnog ubrzanja stolice. Drugim riječima, kad sadržaj prolazi prebrzo, crijeva nemaju dovoljno vremena upiti hranjive tvari, a mikrobiom nema stabilne uvjete za ravnotežu.
Zajednički nazivnik: crijeva, mikrobiom i cijeli organizam
Ono što ovo istraživanje lijepo pokazuje jest da ritam pražnjenja crijeva nije samo lokalna priča iz kupaonice. On je povezan s vrstom i ravnotežom bakterija u crijevima, tvarima koje kruže u krvi, funkcioniranjem organa poput jetre i bubrega, načinom prehrane, količinom kretanja i hidratacijom.
Zanimljivo je i da su ljudi u “zlatnoj zoni”, oni koji idu jednom do triput dnevno, općenito više jeli vlakna, pili više vode i češće se kretali. U njihovoj stolici bile su naglašene bakterije koje vole fermentirati vlakna, što je povezano s nizom pozitivnih učinaka na zdravlje crijeva i cijelog organizma.
Možemo li svoj “raspored” promijeniti?
Dobra vijest je da crijevni mikrobiom nije nepromjenjiv. Studije pokazuju da se sastav bakterija u crijevu može mijenjati u roku od nekoliko tjedana – kad mijenjamo prehranu, uvodimo više kretanja ili neki drugi novi obrazac.
Primjerice, u jednom novijem istraživanju odrasle osobe koje nisu redovito vježbale počele su uvoditi trening snage dva do tri puta tjedno. Nakon samo osam tjedana, kod onih koji su najviše ojačali vidjele su se i promjene u mikrobiomu crijeva. Drugim riječima, nije sve zapisano zauvijek. Način na koji živimo danas, do određene mjere, može utjecati na to kako crijeva rade sutra.
Ljudi čija je stolica bila u zdravijem rasponu, u prosjeku su birali više biljaka na tanjuru (povrće, voće, cjelovite žitarice, mahunarke), pili više vode i bili fizički aktivniji. To ne znači da određena hrana ili jedna navika “rješava” sve, nego da se crijeva osjećaju bolje kad dobivaju ritam, vlakna, vodu i pokret.
Što iz ovoga možemo ponijeti u svakodnevicu?
U sporijem, svjesnijem pristupu zdravlju tijela, ova priča može biti poziv na znatiželju, a ne na paniku.
Umjesto da brojimo svaki odlazak na wc ili tražimo “savršenu” učestalost, možemo se pitati:
- kakav je moj prirodni ritam – i mijenja li se kroz godine, stresna razdoblja, putovanja?
- osjećam li se ugodno u tijelu ili često imamo osjećaj težine, napuhnutosti ili hitnosti?
- koliko biljaka u danu pojede moj tanjur?
- pijem li dovoljno tekućine tijekom dana ili se na to sjetim tek navečer?
- koliko se krećem – ne nužno u teretani, nego u hodu, stepenicama, malim pauzama?
Ako se pritom primijete uporne promjene: primjerice, vrlo rijetka ili vrlo česta stolica kroz dulje vrijeme, bol, krv u stolici, nagli gubitak kilograma ili umor – to je trenutak kad je nježno i mudro potražiti savjet liječnika. Ne zato što “treba paničariti”, nego zato što tijelo šalje signal koji vrijedi čuti.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Anti-age njega ne djeluje!? Što sad? Kada treba mijenjati anti-age kreme?