Umjetni zaslađivači godinama su se predstavljali kao zdravija alternativa šećeru, no danas znamo da mnogi od njih nose svoje rizike i upitne učinke na zdravlje. Zato je sve više pažnje usmjereno na prirodne šećere koji bi mogli biti i ukusni i sigurniji za naš organizam. Jedan od najzanimljivijih kandidata trenutno je – tagatoza.
Što je tagatoza?
Tagatoza je prirodni šećer koji se u malim količinama nalazi u nekim mliječnim proizvodima i voću. Poseban je po tome što ima oko 92 % slatkoće običnog bijelog šećera, sadrži otprilike trećinu kalorija u odnosu na saharozu i ne uzrokuje nagle skokove inzulina kao klasični šećer ili mnogi umjetni zaslađivači.
Upravo zato znanstvenici ga vide kao potencijalno zanimljivu opciju za ljude s inzulinskom rezistencijom, dijabetesom ili one koji žele paziti na glukozu u krvi, ali se ne žele odreći slatkog okusa.
Kako se ponaša u tijelu?
Za razliku od običnog šećera, tagatoza se samo djelomično apsorbira u tankom crijevu, a značajan dio stiže do debelog crijeva, gdje je fermentiraju crijevne bakterije.
To znači manje naglih promjena šećera i inzulina u krvi i potencijalno prebiotičko djelovanje, jer može hraniti “dobre” bakterije. Ipak, osobe s intolerancijom na fruktozu trebaju biti na oprezu, jer se metabolizira na sličan način kao fruktoza.
Tagatozu su već kao sigurnu za konzumaciju odobrile FDA i WHO, a prva istraživanja sugeriraju i da je prijateljska prema zubima, za razliku od šećera, ne hrani bakterije koje uzrokuju karijes, pa čak može i ograničiti rast nekih štetnih mikroorganizama u usnoj šupljini.
Još jedan plus tagatoze je da se može koristiti u pečenju, što je čini praktičnijom od mnogih zaslađivača koji ne podnose dobro toplinu.
Gdje je “caka”? U proizvodnji.
Iako tagatoza zvuči kao zaslađivač iz snova, njen najveći problem do sada je bila cijena i način proizvodnje. Riječ je o rijetkom šećeru koji se prirodno pojavljuje u vrlo malim količinama, pa ga je teško i skupo dobiti u većim razmjerima.
Zato su znanstvenici s Tufts Universityja, u suradnji s biotehnološkim tvrtkama, osmislili novi, učinkovitiji način proizvodnje. Ugradili su u bakterije enzim Gal1P iz sluzave plijesni (galaktoza-1-fosfat-selektivna fosfataza). Time su postignuti prinosi tagatoze do 95 posto.
Ključna inovacija u biosintezi tagatoze bila je pronalazak enzima Gal1P iz sluzave plijesni i njegovo ugradivanje u naše proizvodne bakterije,
Drugim riječima, krenuli su od jeftine i dostupne glukoze, a završili s rijetkim šećerom koji bi se u budućnosti mogao proizvoditi puno održivije i povoljnije. Prema tržišnim procjenama, vrijednost tržišta tagatoze mogla bi dosegnuti 230 milijuna eura do 2032. godine.
Što to znači za nas u praksi?
Procjene govore da bi tržište tagatoze u sljedećih nekoliko godina moglo značajno rasti, no to ne znači da će preko noći zamijeniti sve postojeće zaslađivače.
Ako ju negdje pronađete kao sastojak, dobro je znati da ne diže šećer i inzulin kao običan šećer, ima manje kalorija, zasad je smatraju sigurnom za opću populaciju, no osobe s problemima oko fruktoze ili probavnim tegobama trebaju biti malo opreznije.
No, kao i uvijek, ni jedan zaslađivač nije čarobni štapić. Zdrava prehrana se i dalje temelji na cjelovitim namirnicama, vlaknima, dobrim mastima, proteinima i razumnom unosu bilo kakvog slatkog.