Ponekad hrkanje nije samo hrkanje. Može biti znak opstruktivne apneje u snu (OSA), stanja u kojem se dišni put tijekom spavanja više puta djelomično ili potpuno zatvara, pa disanje nakratko prestane. Mozak tada napravi mikro-buđenje kako biste ponovno udahnuli, često bez ikakvog sjećanja na to. Rezultat? San je isprekidan, a vi se budite kao da niste odmorili ni minute.
Ono što OSA čini posebno podmuklom jest činjenica da se ključni simptomi događaju dok spavate. Umor se lako pripiše stresu, poslu, djeci, hormonima ili takvom periodu. A statistike sugeriraju da velik dio ljudi s OSA-om uopće ne zna da je ima.
Kako nastaje apneja?
Kad zaspimo, mišići se opuštaju pa se kod nekih ljudi prostor u grlu suzi ili zatvori. Tada dolazi do kratkih prekida disanja i pada razine kisika, a mozak vas trzne iz sna da biste udahnuli. To se može ponavljati više puta na sat i zato se ujutro možete osjećati iscrpljeno i bez pravog razloga.
Tihi simptomi koje je lako previdjeti
Ako spavate s nekim, partner/partnerica često prvi primijeti znakove: glasno hrkanje, hvatanje zraka, pauze u disanju. No i bez toga postoje signali koji se pojavljuju danju: jutarnji umor, teško razbuđivanje, pospanost, pad koncentracije, razdražljivost, jutarnje glavobolje ili osjećaj teške glave.
Tko je u većem riziku?
Najpoznatiji rizični čimbenik je višak kilograma, posebno u području vrata i trbuha, ali OSA se može pojaviti i kod ljudi koji nisu pretili. Primjerice zbog građe čeljusti i dišnog puta, velikih tonzila ili većeg opsega vrata. Kod žena se rizik može povećati nakon menopauze.
Zašto je važno da je ne ignoriramo?
Neliječena OSA ne utječe samo na raspoloženje i energiju, nego je povezana i s većim rizikom za kardiovaskularne probleme (npr. povišeni tlak), kognitivne poteškoće i općenito lošiju kvalitetu života. A tu je i vrlo praktičan rizik: pospanost za volanom. Istraživanja pokazuju da osobe s OSA-om imaju otprilike 2,4 puta veći rizik prometne nesreće u odnosu na one bez apneje.
Kako se postavlja dijagnoza
Dijagnoza se postavlja uz pomoć testiranja spavanja, u laboratoriju ili kod kuće (ovisno o procjeni liječnika). Jedan od ključnih pokazatelja je AHI (apneja-hipopneja indeks), koji govori koliko se epizoda dogodi u satu spavanja:
- 5–15: blaga apneja
- 15–30: umjerena apneja
- 30+: teška apneja
Koje su opcije liječenja?
CPAP: uređaj s maskom koji održava dišni put otvorenim – i dalje “zlatni standard” za mnoge. Oralne udlage (mandibular advancement): koristi se kod blažih do umjerenih oblika, one pomiču donju čeljust i jezik tako da otvore dišni put. Pozicijska terapija, efikasna kod onih kojima se apneja javlja uglavnom na leđima.
Stimulacija hipoglosalnog živca (implantabilni uređaji): za odabrane pacijente. Upravljanje težinom, korisno kod dijela ljudi, smanjuje težinu simptoma; posljednjih godina sve se više istražuje i učinak GLP-1 terapija na OSA kod osoba s pretilošću.
Kada se javiti liječniku?
Razmislite o procjeni spavanja ako vrijedi nekoliko stavki: hrčete glasno i često, netko je primijetio pauze u disanju / “gasping”, budite se neodmorni unatoč dovoljno sati sna, imate dnevnu pospanost, jutarnje glavobolje ili “brain fog” ili pak često zadrijemate, osobito u pasivnim situacijama (vožnja, sastanci).
U kulturi “izdrži još malo” lako je ignorirati umor. Ako vas tijelo uporno vuče prema dolje, možda ne treba jača volja, nego bolji udisaj tijekom noći.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Ako vam se čini da ste stalno prehlađeni – možda je to alergija