Čim se upale prve lampice, kao da se dogodi i nešto u nama. S jedne strane uzbuđenje, nostalgija, miris kolača i osjećaj pripadnosti. S druge strane, težina u tijelu, umor koji ne prolazi, suze koje su bliže nego inače, živci na tankom ledu i stalna želja za “nečim slatkim”. Mnoge žene si u prosincu postavljaju isto pitanje: je li problem u meni ili je ovo normalno?
Prosinac je mješavina rokova, gužvi, kupovine, obiteljskih odnosa, uspoređivanja s drugima, sjećanja na one kojih više nema…I ne, nije sve “samo u glavi”. Prosinac stvarno donosi hormonalni miks koji većini ljudi ne ide u prilog. Manje dnevnog svjetla značiviše melatonina, manje serotonina. Kratki dani znače da tijelo luči više melatonina (hormon sna), što dovodi do pospanosti, tromosti, osjećaja “kao da je stalno noć”.
Zašto je prosinac teži za hormone?
Kraći dani, manje svjetla, više umjetne rasvjete, gust raspored i blagdanske navike stvaraju kombinaciju koja hormonalnom sustavu ne olakšava posao.
Manjak dnevnog svjetla znači da tijelo luči više melatonina, hormona povezanog sa snom i pospanošću. Istovremeno, razine serotonina, hormona koji nam daje osjećaj zadovoljstva i stabilnijeg raspoloženja, prirodno su niže. Rezultat je osjećaj tromosti, kao da je stalno noć, te veća sklonost razdražljivosti, tjeskobi i tuzi.
Prosinac je i mjesec pojačanog stresa. Rokovi na poslu, gužve u prometu, kupovina poklona, obiteljski odnosi, prisjećanje na one kojih više nema, usporedbe s tuđim “savršeno sređenim” životima na društvenim mrežama – sve to podiže razinu kortizola, hormona stresa. Kada je kortizol dulje vrijeme povišen, tijelo se osjeća iscrpljeno, teže se opušta, san postaje plići, a želja za kaloričnom hranom raste.
Stres blagdana i skokovi kortizola
Tu su i blagdanski stolovi. Više šećera, više bijelog brašna, više alkohola, kasne večere i “samo još jedan kolač” snažno utječu na inzulin. Kratko nakon slatkog ili obilnog obroka osjećamo nalet energije i ugode, ali ubrzo dolazi pad šećera u krvi. Tada nastupaju nervoza, umor i nova želja za još jednom porcijom utjehe, najčešće u obliku hrane.
Ritam spavanja i kretanja također se mijenja. Ležimo kasnije, vikendi znaju biti ispunjeni druženjima, a u tom rasporedu kretanje često bude prvo što isklizne iz plana. Cirkadijani ritam, naš unutarnji sat koji upravlja nizom hormona, više nema stabilnu strukturu i to se osjeti kao magla u glavi, slabija koncentracija i dojam da ni kava više nema isti učinak.
Za žene se na sve to nadovezuje i menstrualni ciklus. U drugoj polovici ciklusa, u lutealnoj fazi, prirodno smo osjetljivije, sklonije promjenama raspoloženja, zadržavanju vode i pojačanoj želji za hranom. Kada se taj period poklopi s kratkim danima, manjkom svjetla i blagdanskim stresom, lako nastane osjećaj da je sve “previše”.
Osjetljivije, umornije, gladnije – što se zapravo događa?
Emocionalna osjetljivost u prosincu često se pojačava. Sitnice koje bismo u drugim mjesecima lakše otpustile, sada mogu izazvati suze ili nalet ljutnje. Buka, gomila ljudi, stalni pozivi i poruke mogu djelovati kao dodatni pritisak. U podlozi toga nije slabost karaktera, već nervni sustav koji radi u “više brzina” nego inače i pokušava se nositi s hrpom podražaja.
Umor u ovom periodu nije samo fizički. Često se javlja osjećaj prazne baterije, čak i kada dan objektivno nije bio pretjerano naporan. Hormoni sna, stresa i energije u ovom periodu lakše izlaze iz ravnoteže, pa umor postaje više sloj mentalne i emocionalne iscrpljenosti, nego puki manjak spavanja.
Glad i žudnje za određenom hranom također imaju smisla. Tijelo vrlo dobro zna da će mu ugljikohidrati i slatko kratkoročno podići serotonin i donijeti osjećaj sigurnosti i topline. Zato nas baš u prosincu posebno privlače topla jela s tijestom, kruh, tjestenina, pizza, čokolada, topli napici s mlijekom i šećerom. To je na neki način biokemijska verzija zagrljaja.
Ništa od ovoga ne ukazuje na to da s nama “nešto nije u redu”. Radi se o kombinaciji okoline, ritma i godišnjeg doba, na koju tijelo odgovara onako kako je naučilo: traži zaštitu, energiju i utjehu.
Kako nježno vratiti ravnotežu?
Umjesto popisa strogih pravila, prosincu često najviše pomaže nježna prilagodba. Mali, izvedivi koraci mogu dati puno više od još jednog “savršeno zdravog plana” koji dodatno optereti.
Jedan od najjednostavnijih alata je svjetlo. Kratka izloženost dnevnom svjetlu, osobito u jutarnjim satima, pomaže resetirati unutarnji sat i stabilizirati lučenje melatonina i serotonina. I oblačan dan ima vrijednost – nije nužno sunčano nebo. Dovoljno je popiti kavu uz otvoren prozor, prošetati oko zgrade, sići jednu tramvajsku stanicu ranije ili prvi sastanak obaviti u šetnji, kad god je to moguće.
San je još jedan stup ravnoteže. Umjesto težnje savršenih osam sati svake noći, može pomoći nekoliko blagih sidara: približno isto vrijeme odlaska na počinak u danima kada nema događanja, prigušenje svjetla u zadnjih pola sata, manje skrolanja, i jedan mali večernji ritual. To može biti topli tuš, šalica čaja, par rečenica u dnevnik ili zapisivanje tri stvari na kojima smo zahvalne. Poruka tijelu je jasna: dan se privodi kraju, sigurno je usporiti.
Kretanje kao regulator hormona, ne kazna za hranu
Prehrana u prosincu ne mora biti ili–ili. Kolači i blagdanska jela imaju svoje mjesto, ali tijelo će biti zahvalno ako svaki dan dobije barem nekoliko obroka koji stabiliziraju šećer u krvi. Kombinacija proteina, zdravih masti i vlakana pruža stabilniju energiju i smanjuje nagle padove. Zobena kaša s jogurtom i orašastim plodovima, juha i glavno jelo s povrćem, komad kvalitetnog kruha uz proteinski izvor – to su jednostavni primjeri. Kolač nakon takvog obroka djeluje drugačije na organizam nego kada je jedino što pojedemo usred dana.
Kava, šećer i alkohol često su automatizam, a ne svjestan odabir. Pomaže već sama činjenica da promotrimo kako se osjećamo nakon treće kave ili večeri s više čaša vina. Možda je sasvim ugodno zadržati jednu jutarnju kavu, a jednu popodnevnu zamijeniti šetnjom ili vodom. Možda između dva domjenka ubacimo jednu “bezalkoholnu” večer. Umjesto ideje da sve treba izbaciti, dovoljno je unijeti više izbora i manje autopilota.
Kretanje može postati saveznik umjesto obaveze. Tijelo u prosincu dobro reagira na blage, redovite oblike aktivnosti: brže hodanje, lagani trening kod kuće, ples uz omiljenu playlistu, istezanje ili kratak yoga flow prije spavanja. Takav pokret pomaže regulirati hormone stresa, poboljšava san i daje osjećaj da se vraćamo u vlastito tijelo, umjesto da samo “trpimo” dan.
Hormonalna higijena jednako kao i mentalna
Nervni sustav iznimno cijeni male pauze. Nekoliko sporijih, dubljih udaha kad osjetimo da nas sve preplavljuje, pet minuta tišine bez ekrana između dva zadatka, šetnja hodnikom umjesto još jednog scrollanja – to su mali signali sigurnosti. Nije nužno odvojiti sat vremena za meditaciju; često je dovoljno nekoliko minuta svjesnog disanja ili kratko sjediti u tišini s toplom šalicom u rukama.
Granice u prosincu su hormonalna higijena jednako kao i mentalna. Nije svaka pozivnica obavezna. Nije svaki domjenak ključan. Pokloni mogu biti jednostavni, simbolični, naručeni online ili ručno napisano pismo. Obiteljski ručak ne treba izgledati kao slika s Pinteresta kako bi bio pun ljubavi. Svaka situacija u kojoj si dopustimo manje perfekcionizma, a više stvarnih potreba, smanjuje pritisak na kortizol.
Nježno “resetiranje” prosinca
Umjesto velikog novogodišnjeg zaokreta, možeš si pokloniti mali prosinački reset. Odabrati, primjerice, jedan tjedan u kojem ćeš svaki dan učiniti nešto malo za svoje hormone. Jedan dan možeš posvetiti kratkoj šetnji na svjetlu, drugi dan pripremiti jedan obrok na tanjuru koji hrani stabilnu energiju, treći uvesti večernji ritual, četvrti smanjiti broj kava, peti odvojiti 15 minuta za lagano kretanje, šesti reći “ne” jednoj obavezi koja ti nepotrebno puni raspored, sedmi provesti večer s manje ekrana.
Prosinac tada prestaje biti mjesec u kojem nas “pojede sve”, i postaje vrijeme u kojem, usred lampica i gužve, nalazimo male otoke ravnoteže. Hormoni možda neće biti savršeno mirni, ali uz nekoliko svjesnih izbora mogu postati tiši suputnici, umjesto da vode glavnu riječ.
Mali “prosinac reset” u 7 dana
Nježno, bez pritiska – uzmi što ti se sviđa:
Dan 1: 15 minuta šetnje na dnevnom svjetlu.
Dan 2: Jedan obrok u danu složiš po principu: protein + masti + vlakna.
Dan 3: Uvedeš mini večernji ritual (čaj, tuš, svijeća, 3 misli zahvalnosti).
Dan 4: Umjesto jedne kave – voda, čaj ili kratka šetnja.
Dan 5: 10–20 minuta laganog pokreta (šetnja, yoga, istezanje, ples).
Dan 6: Jedan “ne” – jednoj obvezi koja ti nepotrebno puni raspored.
Dan 7: Večer bez ekrana zadnjih 30–60 minuta prije spavanja.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Hormoni i dugovječnost: Što se mijenja nakon 35. i kako podržati tijelo na prirodan način