Svjetski dan Alzheimerove bolesti, koji se obilježava 21. rujna, podsjeća nas na izazov s kojim se suočava sve veći broj ljudi i obitelji diljem svijeta. Alzheimer je najčešći oblik demencije i čini 60 do 70 % svih slučajeva. Riječ je o progresivnoj neurodegenerativnoj bolesti koja dovodi do gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, promjena u ponašanju i gubitka samostalnosti. Bolest ne pogađa samo oboljelog, već i cijelu obitelj – njegovanje i podrška zahtijevaju golemu emocionalnu i fizičku snagu, ali i sustavnu pomoć. Upravo zato ovaj dan služi podizanju svijesti, poticanju ranog prepoznavanja simptoma i destigmatizaciji demencije.
Više od 55 milijuna ljudi širom svijeta danas živi s demencijom, a procjene pokazuju da bi se taj broj mogao gotovo utrostručiti do 2050. godine. U Hrvatskoj s demencijom živi više od 100.000 osoba, pri čemu je Alzheimerova bolest najčešći oblik.
Na naša pitanja povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti odgovara prof. dr. sc. prim. Nataša Klepac, dr. med., specijalistica neurologije i subspecijalistica neurodegenerativnih bolesti. Radi na Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb, gdje je ujedno i voditeljica Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH za kognitivnu neurologiju i neurofiziologiju. Profesorica je neurologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te aktivno sudjeluje u edukaciji studenata, liječnika i zdravstvenih djelatnika o neurokognitivnim poremećajima. Dopredsjednica je Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest, a njezin stručni i znanstveni rad usmjeren je na dijagnostiku i liječenje demencija, kognitivnu rehabilitaciju, kao i na javnozdravstvenu edukaciju i destigmatizaciju bolesti.
S prof. dr. sc. Natašom Klepac razgovarali smo o tome kako prepoznati prve simptome Alzheimerove bolesti, koje su danas mogućnosti rane dijagnostike, što možemo učiniti da smanjimo rizik, te kako obiteljima i oboljelima pružiti podršku na njihovom putu.
Koji su prvi i najčešći simptomi koje obitelj ili liječnik trebaju primijetiti da bi posumnjali na Alzheimerovu bolest? Te kako razlikovati normalno starenje ili „uobičajeno“ zaboravljanje od ranih znakova bolesti?
Rani znakovi Alzheimerove bolesti mogu biti suptilni i nekad ih je teško razlikovati od promjena koje se fiziološki događaju u starijoj životnoj dobi. Zbog pravodobnog započinjanja liječenja bitno je rano prepoznati znakove Alzheimerove bolesti, a ne pripisati ih kognitivnim promjenama koje se mogu desiti u starijih osoba. U rane znakove ubrajamo zaboravljanje nedavnih događaja (oslanjanje na pisane podsjetnike) i dogovore, učestalo postavljanje istih pitanja, zametanje stvari (stavljanje stvari na neuobičajena mjesta), nemogućnost baratanja s financijama (otežano računanje), problemi s apstraktnim i logičkim razmišljanjem, otežana društvena procjena i gubitak inicijative. Bolest je progresivnog tijeka i tijekom vremena osoba ne može izvoditi samostalno radnje poput češljanja, odijevanja i održavanja higijene.
Postoji li danas mogućnost ranijeg prepoznavanja (prije očitih simptoma)? Koji su najpouzdaniji alati (kognitivni testovi, krvni biomarkeri, snimke) koji se koriste u kliničkoj praksi?
Postavljanje dijagnoze Alzheimerove bolesti započinje razgovorom s obitelji i bolesnikom, iz kojeg se dobiva slika koji se simptomi javljaju te koliko je bolesnik samostalan u svakodnevnim aktivnostima. Neka od pitanja koja treba postaviti obitelji i bolesniku su:
- Da li bolesnik učestalo postavlja ista pitanja? Zaboravlja dogovore? Zameće stvari? (učenje i prisjećanje novih informacija
- Da li bolesnik otežano izvodi radnje kao što su priprema obroka ili vođenje financija? (kompleksni zadaci).
- Da li bolesnik može rješavati iznenadne situacije poput što napraviti kada se desi kvar u kući? (sposobnost odlučivanja)
- Je li otežana orijentacija u poznatom prostoru? (vizuospacijalne funkcije)
- Da li bolesnik traži riječi pri govoru? (jezik)
- Da li bolesnik ima problema s održavanjem pažnje? Da li se povukao u sebe, izgubio interes za aktivnosti koje su ga veselile, postao depresivan? (ponašanje)
Potrebno je učiniti određene laboratorijske pretrage (krvna slika, jetreni enzimi, renalna funkcija, hormoni štitnjače, vitamin B12, folna kiselina) kako bi se isključili metabolički i endokrinološki uzroci kognitivnih promjena. Kognitivne promjene mogu biti rezultat i drugih bolesti mozga stoga je neophodno učiniti slikovne prikaze mozga poput MSCT-a mozga i MR mozga. Kognitivno testiranje će procijeniti stupanja oštećenja kognitivnih funkcija kao i koje su kognitivne funkcije najviše zahvaćene (memorija, pažnja, govor, funkcije apstraktnog i logičkog razmišljanja, vizuospacijalne funkcije). Kognitivno testiranje može se provesti probirnim, jednostavnim testovima koji ne zahtijevaju specijalne uvjete primjene.
Bolesnik kod kojeg se postavi sumnja na kognitivni deficit te laboratorijskim i slikovnim metodama isključe drugi uzroci tegoba potrebno je uputit specijalisti neurologu ili psihijatru kako bi se dijagnoza bolesti potvrdila. U specijaliziranim centrima dostupne su i nove sofisticirane dijagnostičke metode na temelju koje je moguće postaviti dijagnozu bolesti u ranim fazama.
Te metode su:
- Biomarkeri. Određivanja proteina beta–amiloida i tau u cerebrospinalnoj tekućini može pomoći detektirati bolest u najranijim fazama.
- Neurofiziološke metode kognitivnih evociranih potencijala (P300) rano detektiraju promjene u bolesnika s diskretnim smetnjama
- Funkcijski prikazi mozga pozitronska emisijska tomografija (PET) može rano u tijeku bolesti detektirati specifična područja mozga sniženog metabolizma
- Kognitivno testiranje kompjuteriziranim testovima je vrlo osjetljivo i može rano detektirati promjene u Alzheimerovoj bolesti.
Koje moguće intervencije (lifestyle, lijekovi, terapije) danas postoje koje mogu usporiti napredovanje ili poboljšati kvalitetu života oboljelih. Te što od toga ima najviše dokaza?
Farmakološko liječenje Alzheimerove bolesti provodi se lijekovima koji su nažalost bolesnicima dostupni samo na dopunskoj listi HZZO-a. Odabir lijeka ovisi o fazi bolesti u kojoj se bolesnik nalazi. Na temelju rezultata provedenih studija, memantin se smatra lijekom prvog izbora za umjerenu i uznapredovale fazu Alzheimerove bolesti, a donepezil lijek izbora za početnu i umjerenu fazu bolesti, i drugog izbora za uznapredovalu fazu bolesti. Kao takvi, supstance donepezil i memantin uvrštene su u više svjetskih smjernica. Amzelix (donepezil+memantin) je kombinirana terapija koja se koristi u liječenju Alzheimerove bolesti.
Koji su glavni faktori rizika za razvoj Alzheimerove bolesti (genetski i okolišni) i koje promjene u svakodnevnom životu osoba može uvesti da bi smanjila rizik?
Alzheimerova bolest je sporadična bolest koja u većini slučajeva nije nasljedna. Simptomi koji se javljaju posljedica su propadanja određenih regija mozga. Točan razlog propadanja nije poznat, ali zna se da dolazi do nakupljanja proteina (tau i beta amiloid) koji dovode do smrti neurona i posljedično atrofije mozga. Promjene proteina počinju se javljati otprilike 10-ak godina prije pojave simptoma i označavaju se kao pred klinička faza Alzheimerove bolesti. Abnormalni depoziti proteina formiraju amiloidne plakove i tau vretena što dovodi do poremećene funkcije neurona koji gube međusobne veze i umiru. Oštećenja neurona započinju u dijelu mozga koji se naziva hipokampus, dio mozga zadužen za pamćenje nedavnih, novih događaja. Kako proces bolesti napreduje zahvaćene su brojne regije mozga. U uznapredovalim fazama bolesti zahvaćen je čitav mozak koji je smanjenog volumena.
Što savjetujete obiteljima koje se prvi put susreću s dijagnozom – odakle krenuti?
Alzheimerova bolest predstavlja javnozdravstveni problem s kojim moraju biti upoznati svi zdravstveni djelatnici koji rade sa starijom populacijom. Rana dijagnoza i pravodobno liječenje su danas postali imperativ moderne medicine, a danas su i mogući na temelju sofisticirane medicinske dijagnostike u specijaliziranim centrima. Ukoliko postoje indicije da u bolesnika postoji sumnja na Alzheimerovu bolest potrebno ga je uputiti liječniku specijalisti poradi postavljanja dijagnoze i započinjanja liječenja.
Na koji način funkcionira stručna podrška tijekom dijagnoze i napredovanja bolesti, te sam proces rehabilitacije? Koje resurse/servise preporučujete za podršku na tom putu?
Na KBC-u Zagreb postoji Referentni centar Ministarstva zdravstva za kognitivnu neurologiju i neurofiziologiju koji se bavi ranim dijagnosticiranjem kognitivnih poremećaja (ujedno i Alzheimerove bolesti) kao i pravodobnim liječenjem.
Gdje vidite najveće izazove i prilike u narednih 5-10 godina kada govorimo o Alzheimerovoj bolesti?
Najveći izazov je kompleksnost bolesti. Alzheimerova bolest je multifaktorijalnog uzroka (nakupljanje određenih proteina, upala, vaskularne promjene, genetika, način života) te je razumijevanje kako ovi mehanizmi međusobno djeluju vrlo bitno kako bi bolest ispravno liječila. Do trenutka kada se pojave prvi simptomi, patološke promjene u mozgu su već prisutne te su potrebni biomarkeri koji su, pristupačni i dostupni, a ne samo ograničeni na istraživačke centre. Sa starenjem stanovništva, broj ljudi koji će bolovati od Alzheimerove bolesti će biti vrlo velik te će predstavljati ozbiljan izazov za zdravstveni sustav.
Koja je najvažnija poruka koju biste istaknuli povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti?
Alzheimerova bolest nije neizbježan dio starenja – rano prepoznavanje i liječenje bolesti kao i destigmatizacija demencije mogu promijeniti tijek bolesti za pojedince, obitelji i društvo.
Foto: Poliklinika Opus-Medici, Pexels
MOGLO BI VAS ZANIMATI I: Neuroplastičnost je „fitness mozga“, a dobra vijest je što nam koristi i dok smo mladi i dok starimo – evo zašto.