Zajednička igra nije samo zabava. Nova studija pokazuje da se tijekom igre moždana aktivnost majki i njihove djece može usklađivati i to čak i kada razgovaraju na jeziku koji im nije materinji. Drugim riječima: taj osjećaj povezanosti ne gubi se u prijevodu.
Ovaj fenomen znanstvenici nazivaju interbrain synchrony – istovremena aktivnost određenih moždanih mreža kod ljudi koji su u socijalnoj interakciji. Sinkronizacija se ne događa samo u odnosu majka–dijete: pojavljuje se i kad ljudi rade, uče, razgovaraju, pjevaju ili se igraju zajedno, a povezuje se s jačim društvenim povezivanjem i uspješnijom komunikacijom.
Što su točno istraživali?
Iako je dobro poznato da se mozgovi mogu uskladiti tijekom zajedničkih aktivnosti, istraživači su htjeli provjeriti što se događa u dvojezičnim obiteljima, području koje je i dalje slabije zastupljeno u razvojnim neuroznanostima.
Tim sa Sveučilišta u Nottinghamu promatrao je 15 dvojezičnih parova majka–dijete u laboratorijskim uvjetima, kroz tri scenarija:
- igra zajedno uz komunikaciju na materinjem jeziku
- igra zajedno uz komunikaciju isključivo na engleskom
- samostalna igra u tišini, odvojeni pregradom
Majke i djeca nosili su fNIRS kape (funkcionalna bliska infracrvena spektroskopija) koje prate aktivnost u dijelovima mozga povezanim sa socijalnim ponašanjem, posebno u prefrontalnom korteksu i temporoparijetalnom spoju.
Rezultat: jezik nije prepreka
Snimanja su pokazala da se sinkronizacija moždane aktivnosti značajno povećava kad se majka i dijete igraju zajedno, bez obzira na to pričaju li materinjim jezikom ili engleskim. Usporedno s tim, tijekom samostalne igre sinkronizacija je bila niža.
Najizraženija je bila u prefrontalnom korteksu, dijelu mozga zaduženom za izvršne funkcije poput donošenja odluka i samoregulacije. Sinkronizacija je bila slabija u temporoparijetalnom spoju, koji se povezuje sa socijalnom kognicijom, jezikom i osjećajem “sebe”.
Zašto je to važno za roditelje?
U dvojezičnim obiteljima ponekad se spominje osjećaj emocionalne distance u nematerinjem jeziku – kao da je teže izraziti nježnost, empatiju ili toplinu kad ne govorimo jezikom u kojem smo odrasli. Ovi rezultati sugeriraju da taj doživljaj ne mora narušiti temeljno neurološko povezivanje koje se događa u zajedničkoj igri i interakciji.
Istraživači ističu da bi buduća istraživanja trebala uključiti veće uzorke, različite razine tečnosti jezika te promatrati sinkronizaciju i u odnosima izvan obitelji (npr. dijete–učitelj). Također, zanimljivo bi bilo jasnije razdvojiti učinak riječi od neverbalnih signala poput pogleda i geste.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Zašto je hodanje bosih stopala važno za razvoj dječjeg mozga?