GLP-1 agonisti, poput Ozempica, Wegovyja ili Zepbounda, već su dobro poznati po učinku na regulaciju šećera u krvi, gubitak kilograma i kardiovaskularno zdravlje. No posljednjih godina oko njih se vodila i paralelna rasprava: mogu li utjecati na mentalno zdravlje, i ako da, kako?
U prvim valovima popularnosti pojavile su se javne tvrdnje o mogućoj povezanosti s porastom suicidalnih misli, što je potaknulo i istraživanje američke FDA. Agencija je početkom godine objavila da preliminarna analiza dostupnih podataka nije pronašla dokaze da GLP-1 lijekovi uzrokuju suicidalne misli ili ponašanja.
A sada stiže još jedan, neočekivan komad slagalice, novo istraživanje sugerira da bi određeni GLP-1 lijekovi mogli biti povezani s nižim rizikom ozbiljnih psihijatrijskih pogoršanja.
Što je pokazala studija?
U istraživanju objavljenom u The Lancet Psychiatry analizirani su podaci iz švedskih nacionalnih registara: gotovo 100.000 sudionika praćenih u razdoblju 2009.–2022., pri čemu je više od 20.000 ljudi koristilo GLP-1 lijekove.
Ključni nalaz: osobe koje su koristile GLP-1 terapiju, imale su do 42% niži rizik da završe na bolničkom liječenju ili u situaciji koja zahtijeva intenzivnu psihijatrijsku skrb, u usporedbi s razdobljima kada nisu bile na terapiji.
Još konkretnije:
- kod osoba s depresijom uočeno je 44% niži rizik težih pogoršanja
- kod osoba s anksioznim poremećajima 38% niži rizik
- uočena je i niža stopa suicidalnog ponašanja među korisnicima GLP-1 terapije (na razini ukupne skupine)
- semaglutid, jedan od sastojaka ovih lijekova, je pokazao i povezanost s nižim rizikom hospitalizacije zbog poremećaja vezanih uz zlouporabu supstanci.
Zašto bi se ovo događa?
Istraživanje nije ulazilo duboko u mehanizme, bilježilo je trendove, no stručnjaci nude nekoliko mogućih objašnjenja:
1. Posredni učinak kroz tjelesno zdravlje – Gubitak kilograma i poboljšanje metaboličkog profila često donose i sekundarne promjene: bolji san, više energije, lakše kretanje, veća motivacija i stabilnija rutina. Sve to može “pogurati” i psihičku stabilnost.
2. Promjena odnosa prema alkoholu i kompulzivnim navikama – Dio ljudi na GLP-1 terapiji prijavljuje manju želju za alkoholom ili određenim impulsivnim ponašanjima. Budući da je alkohol depresor, smanjenje konzumacije može imati pozitivan efekt na raspoloženje.
3. Potencijalni direktan učinak na mozak – Jedna od hipoteza je da određeni GLP-1 agonisti imaju i centralno djelovanje – moguće antiupalno ili povezano s neurobiološkim oporavkom. To je dio koji tek treba jasnije dokazati i objasniti.
Znači li to da GLP-1 lijekovi mogu biti “terapija” za depresiju ili anksioznost?
Ne. Liječnici ne sugeriraju da bi netko trebao uzimati GLP-1 samo zbog depresije ili anksioznosti. Ovi lijekovi imaju jasne indikacije (npr. dijabetes tipa 2, pretilost ili određene metaboličke indikacije), a uz njih dolaze i nuspojave, ograničenja i medicinski kriteriji.
No, rezultati studije otvaraju vrata zanimljivoj mogućnosti: ako netko već ima indikaciju za GLP-1, a uz to se bori s depresijom ili anksioznošću, možda postoji i dodatni bonus efekt – što će buduća istraživanja tek trebati potvrditi.
Što ovo može značiti za budućnost?
Možda najuzbudljiviji dio priče nije novi lijek za anksioznost, nego nova perspektiva: ako se pokaže da je dio mentalnih simptoma povezan s upalom i metabolizmom, moguće je da će se razvijati terapije koje ciljaju upravo te putove (npr. antiupalni i metabolički mehanizmi u pozadini raspoloženja).
Za sada, stručnjaci naglašavaju oprez: ovo je vrlo važan signal, ali nije završna riječ. Potrebno je još istraživanja prije kliničkih preporuka.
Novo istraživanje donosi optimističan, ali i odgovoran zaključak: GLP-1 lijekovi nisu mentalno-zdravstveni “čarobni štapić”, ali bi mogli ponuditi dodatno razumijevanje i potencijalne inovacije u načinu na koji gledamo depresiju, anksioznost i tijelo kao cjelinu.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: 5 savjeta kako nježno prevariti mozak da napraviš ono što odgađaš