Budući da se nalazimo u mjesecu koji je posvećen muškom zdravlju, odlučili smo napraviti seriju intervjua iz kojih ćemo saznati kako o sebi i svom zdravlju brinu članovi žirija Master Chef-a, Damir Tomljanović, Stjepan Vukadin i Melkior Bašić.
Ovaj tjedan smo imali čast razgovarati s chefom Stjepanom Vukadinom i samo ćemo vam otkriti kako smo mu postavili nekoliko “škakljivih” i neobičnih pitanja. Uživajte u intervjuu koji slijedi.
Trenutno smo u mjesecu koji je globalno posvećen zdravlju muškaraca. Kako i koliko brinete o svom zdravlju, što za vas znači BRIGA O SEBI?
Kada je hladno, dobro se obučem, kad je vruće rashladim se. Pazim na neke stvari, mislim da je prvenstveno bitno mentalno zdravlje, da si sretan, pozitivan, veseo i da imaš pozitivan duh jer ako to imaš, onda neće nikakve bolesti na tebe.
Obavljate li redovite godišnje sistematske preglede?
Ne obavljam nažalost redovito sistematske preglede, ali sada kada sam pročitao ovo pitanje, zamislio sam se i zaključio kako bi bilo dobro obaviti neki godišnji sistematski pregled.
Danas je vrlo važno biti osviješten po pitanju zdravlja. Uzročnici raznih bolesti vrebaju sa svih strana. Što za vas znači riječ prevencija?
Mi u kuhinji generalno pazimo na higijenu i mislim da je ona jako jako bitna. Ona bi uvijek trebala biti na prvom mjestu. Važno je i paziti na sebe na svim mogućim poljima te prevenirati da ne dođe do bolesti.
Koji su po vama preduvjeti dugovječnosti o kojoj se sve više priča i postoje znanstveni dokazi da je moguće stvoriti preduvjete?
Mislim da treba poraditi na svom psihičkom i fizičkom stanju i zdravlju kako bi možda doživjeli tu dugovječnost, međutim nikada ne možemo znati što nas sve čeka i što nam se može dogoditi. Ja ne gledam u tom smjeru prema dugovječnosti, nego mislim da svaki dan, svaku minutu, svaku sekundu života treba proživjeti najbolje što možemo jer na taj način čak i ako ćemo imati kratak život znati ćemo da smo uživali u svakom trenutku.
Znamo kako je jako važno brinuti i o svom mentalnom zdravlju. Kako vi punite baterije i koliko imate vremena za sebe?
Punim baterije u trenucima koje provodim u slobodno vrijeme sa svojom obitelji, sa svojim malim sinom Gabrielom. To je nekako moj glavni punjač. Tu je i moj ljubimac na dva kotača – motor i ribolov, iako u zadnje vrijeme imam manje vremena, pa neke stvari jednostavno ne stignem. No obitelj mi je svakako na prvom mjestu.
Nažalost, kod nas je još uvijek odlazak kod psihologa tabu tema. Posjećujete li vi psihologa i što mislite je li nam svima potreban takav tip podrška u užurbanom svijetu u kojem živimo?
Da, slažem se da su psiholozi i dalje u društvu tabu tema. Ja osobno ne posjećujem psihologa, ali zašto ne popričati sa stručnom osobom kojima je to posao i koja će te razumjeti. Iako je uvriježeno mišljenje da kod psihologa idu ljudi koji nisu dobrog mentalnog zdravlja, to nije istina. Zašto ne otići popričati i pokušati riješiti bilo koji osobni problem koji nas muči ako nam psiholog može pomoći. I ne mora to nužno biti psiholog, to može biti bilo koja osoba koja nas razumije. Na taj način bi svima bilo puno puno bolje.
Jako važan oblik brige o sebi je i tjelovježba. Stignete li redovito vježbati?
Nažalost ne stignem redovito vježbati. Trudim se da to bude bar dva do tri puta tjedno. Mislim da je tjelovježba jako bitna za psihičko i fizičko zdravlje te da je svaki oblik rekreacije dobro dođe.
Imate li neke svoje jutarnje rituale bez kojih teško funkcionirate? Jeste li više jutarnji ili noćni tip?
Iako je možda više porok nego ritual, za mene su to kava i cigareta. Nije zdravo, ali to je mojih 5-10 minuta koje provodim u miru sa sobom. Nisam jutarnji, nego više večernji tip te zato volim da me ujutro puste na miru uz kavu i cigaretu.
Koliko ste pouzdana osoba općenito u životu? Što bi drugi rekli o vama?
Ja sebe smatram pouzdanom osobom. Tako bar kažu drugi oko mene, moji prijatelji i poznanici te osobe koje me znaju. Kod mene je zaista tako kako kažem. Držim se obećanja.
MOVEMBER – mjesec bez brijanja idealna je prilika odmoriti kožu lica svakog muškarca, ujedno i biti podrška podizanju svijesti o važnosti muškog zdravlja i preventivnih pregleda. Iako je koža lica kod muškaraca zahvalnija nego kod žena jer je masnija, deblja i otpornija, redovito brijanje oštećuje kožu, to znamo. Koliko vam je bitan izgled i koliko vremena posvećujete dnevnoj njezi? Koja je vaša BEAUTY CARE RUTINA?
Kada bih se ja obrijao, izgledao bi kao momak od dvadesetak godina, a i žena mi je rekla da mi bolje stoji brada! Što se njege kože, brade ili kose tiče, ne mogu reći da sam tome posvećen, volim klasičnu rutinu. Ponekad stavim ulje za bradu da bude malo mekša i to je to – ne koristim nikakve posebne kremice, pjenice i slično.
Osmijeh je najjače oruđe svake osobe. Osim što mentalno utječe na samopouzdanje, pozitivnu ekspresiju prema drugima i vlastitu sreću i zadovoljstvo, bitno je da osmijeh bude zdrav i blista. Veliki postotak populacije boji se zubara. Što je s vama? Bojite li se zubara ekstremno, umjereno ili možda uživate u zvuku zubarske bušilice?
Prekrasno je vidjeti osobu koja se smije jer na taj način pokazuje svoje samopouzdanje i pozitivu prema drugima, kao i sreću i zadovoljstvo. Ne znam je li to tako kod svih ljudi, ali ja se isto bojim zubara, iako mi je prijatelj zubar i jako je dobar doktor. Ne boli me ništa kada odem kod njega, ali očito je to neka boljka iz mladih dana kada sam jednom prilikom osjetio veliku bol prilikom popravljanja zuba kod tadašnje doktorice. Nije mi ugodan zvuk zubarske bušilice, ne bojim se ekstremno, ali mali strah je uvijek prisutan.
Često ljudi pomalo idealiziraju zanimanje kuhara, realno to je doista kako fizički tako i psihički zahtjevan posao. Koji su to izazovi s kojim ste se najčešće susretali u kuhinji tijekom svoje bogate karijere?
Najveći izazov je raditi s ljudima. Najlakše je raditi sam. Napraviš svoju pripremu, znaš što te čeka, znaš svoje vlastite mogućnosti. S ljudima je teško raditi i fizički i psihički jer ti kao kuhar, kao vođa, kao šef kuhinje moraš ljudima biti i mama i tata i psiholog i prijatelj i brat i nadređeni i sudac da bi to sve funkcioniralo. Moraš znati svima udovoljiti, procijeniti kada je vrijeme za “potegnuti ručnu”, moraš znati kako upravljati s ljudima, moraš biti kreativan i na kraju krajeva, moraš znati kuhati. Nije lako, ali kada uspiješ posložiti ekipu, realizirati svoje planove onda nema veće sreće. Dakle, koliko god je izazovno, zapravo je i lijepo.
Rad u prestižnim restoranima u kakvim ste radili tijekom dosadašnje karijere postavlja neke više standarde i pred vas određena veća očekivanja koja zasigurno rezultiraju stresom. Kako reagirate na stres i nosite se s kriznim situacijama?
Sebe smatram staloženom osobom, pa stres pokušavam ne pokazivati, da se ne vidi na meni izvana. Kontroliram ga tako da ga držim u sebi. Nekada je to dobro, a nekada nije. Nije da sam flegma, brinu me neke stresne situacije koje se u tom trenutku čine nerješive, ali uvijek stremim smirenom rješenju.
Budući da ste stalno u kuhinji, imate li sklonost varirati u tjelesnoj težini? U dosta intervjua bili ste iskreni i iznijeli sklonost prema junk food-u? Koliko puta tijekom godine kažete „dosta“ i odlučite se hraniti uravnoteženo i zdravo?
Svaki kuhar ima tih problema. Ja nikada neću zaboraviti svoju prvu sezonu, odnosno prije nego sam počeo raditi kao kuhar. Tada sam imao 108 kilograma i nakon svoje prve sezone pao sam na 82 kilograma, što svakako nije mala razlika za razdoblje od tri mjeseca. Smatram da tome doprinosi i stres i način života, kao i sve što posao kuhara nosi.
Budući da ste stalno u kuhinji, imate li sklonost varirati u tjelesnoj težini? U dosta intervjua bili ste iskreni i iznijeli sklonost prema junk food-u? Koliko puta tijekom godine kažete „dosta“ i odlučite se hraniti uravnoteženo i zdravo?
Mislim da je junk food hrana većine kuhara. Ja pokušavam to izbjeći, ali jednostavno, kad izađete ih kuhinje gdje ste cijelo vrijeme izloženi raznim mirisima, parama i svim kulinarskim sastojcima, nije vam više do takvih jela, namirnica. Kada je paštete i kruha, nema nitko sretniji od mene!
Tijekom godine kažem “dosta” puno puta i držim se toga jedan period, pa onda opet malo posustanem, pa se opet vratim na pravi put. I smatram da je to u redu dok god se uspijevamo vratiti na pravi put. S druge strane, također mislim da je život jedan i ako ne uživamo u njemu, po čemu ćemo ga pamtiti?
Je li vam se ikada itko od kandidata iz Masterchefa suprotstavio, a da je produkcija to izrezala iz kadra?
Ne, ni u prošloj, ni u ovoj sezoni. Bilo je nekih debata, ali kada im argumentirano obrazložim, onda sve to riješimo na normalan, ljudski i civiliziran način. Svakako nije bilo situacija koje bi produkcija trebala izrezivati iz kadra.
Je li vam teško uputiti kritiku ili ona olako izlazi iz vas jer smatrate da je ista u konačnici poticaj za napredak kandidata u Masterchefu?
Ovisi o situaciji. Smatram da su svi kandidati došli tu naučiti, stoga su sve naše kritike nekako pozitivne. Uz njih ih pokušavamo naučiti kako raditi određene stvari i kako se treba ponašati u kuhinji. Ako nisu spremni pristati na takve stvari, onda mislim da nemaju što raditi u Masterchefu.
Osjećate li kada dođete kod nekoga u goste da su domaćini u stresu jer kuhaju za profesionalca?
Da, to je stvarno tako i uvijek ističu tu moju profesionalnost, ali mi kuhari smo u biti toliko jednostavni. Nama je važno samo da je kuhano i ukusno, to uopće ne mora biti ništa ekstravagantno. Kada meni žena skuha obični rižoto ili napravi pohanu piletinu, meni je to top, osobito zato što to nisam ja skuhao, nego je to napravio netko za mene. Onda imam i više volje jesti. Zato smatram da nitko ne treba osjećati stres kada kuha za mene jer sam uvjeren u to da je sve jako ukusno.
Jeste li ikada bili u situaciji da odustanete od kuhanja? Da niste kuhar, čime bi se bavili?
Bude dosta situacija kada se pitaš “Što je meni ovo trebalo”, “Jesam li ja za ovo” i slično… Preispitujem se kao i svaki čovjek. No, taj osjećaj traje vrlo kratko jer kada vidim zadovoljnog gosta koji se vrati, koji te pohvali, kada čuješ da netko kaže da nikada u životu ništa ukusnije nije pojeo, to mi daje vjetar u leđa i poticaj da se i dalje nastavim baviti tim poslom. Ja imam tu sreću i čast da radim posao koji volim i pronalazim se u onoj: “Radi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jedan dan u životu.”
Da nisam kuhar, definitivno bih bio fotograf jer obožavam fotografiju i volim hvatati spontane trenutke. Imam čak i dosta fotografske opreme i bavim se fotografijom za svoj gušt.
Imate li ikakvih tegoba nakon isprobavanja tolikih različitih jela tijekom Masterchefa?
Bude nekih problema prilikom trajanja sezone. Zna se dogoditi da imam probavne tegobe i zatvor po 5-6 dana, pa svako malo koristim aktivni ugljen. Oni ne kuhaju loše, nego tu zaista ima svega i neprestano isprobavate neke nespojive stvari, ne sa jednog, nego s više tanjura. Sada zamislite, ima 20 kandidata i jedan kuha slano, jedan slatko, jedan ljuto, pa gorko, pa kiselo, stoga kada se to sve izmiješa u želucu jednostavno mora doći do nekih probavnih smetnji.
Najveći gaf u karijeri?
Trenutno mi ništa ne pada na pamet.
“Tri, četiri, SAD!” odgovori:
Uvijek kasnite ili uvijek dolazite na vrijeme?
Uvijek dolazim na vrijeme. Treba poštovati druge i njihovo vrijeme.
Imate li neke fobije? Čega se bojite?
Bojim se zmija.
Najveća mana?
Nekad sam stvarno brzoplet. Treba znati stati na loptu kada je to potrebno.
Ekstrovert ili introvert?
Kombinacija.
Kamo najradije bježite od svakodnevice?
Definitivno svojoj obitelji.
Divljina ili civilizacija?
Kombinacija, no sebe za nekih 60-70 godina vidim u nekom selu, u maloj kućici dok kartam remi sa svojom ženom.
Egzotična putovanja prepuna aktivnosti i iznenađenja ili pasivni odmor?
Sada sam u fazi kada biram egzotična putovanja.
Tip osobe „kratki fitilj“ ili osoba koja vlada sobom?
Definitivno osoba koja vlada sobom.
Jednostavna ili komplicirana osoba, kako biste se opisali?
Jednostavna osoba iako sam u nekim stvarima možda malo kompliciran. Imam neku svoju rutinu i volim red, rad i disciplinu.
Emotivac ili „tvrd orah“?
Tvrd orah izvana, emotivac iznutra.
Jeste li ikada plakali na neki film? Ako jeste, na koji?
Jesam, kada sam prvi put gledao film Hachiko.
Popustljiv ili tvrdoglav?
Tvrdoglav prvih par sati i onda popustim.
Vječiti buntovnik ili osoba sklona prihvaćanju situacije kakva jeste?
Neke situacije prihvaćam kakve jesu i pokušavam ih što bolje razumjeti te se prilagoditi.
Glazba dok kuhate, da ili ne?
Definitivno da jer nas glazba pokreće i daje dodatni elan.
Stvar bez koje ne možete zamisliti dan?
Mobitel.
Slab sam na …..( koga ili što) ?
Na svog Gabriela.
Ljeto ili zima?
Zima mi se više sviđa radi mira, a ljeto radi neke užurbanosti.
Planina ili more?
More.
Trčanje ili hodanje?
Hodanje uz more.
Prosječna razina stresa u kuhinji od 1-10?
7-8
Omiljeni začin?
Sol
Jelo koje nikad niste i ne biste probali?
Mislim da sve treba probati, a tek onda vidjeti sviđa li ti se to ili ne.
Postoji li jelo koje nikada niste uspjeli usavršiti? Ako da, koje?
Sve čega se uhvatim radim sve dok ne postane savršeno.
Hrana/namirnica bez koje ne možeš živjeti?
Mlijeko i jogurt.
Nabrojite tri omiljena jela.
Manistra na pome, pita bilo koja i mlade mahune s krumpirom.
Životni uzor?
Iskreno, nemam nekog životnog uzora u profesionalnom smislu, a u mom životu bi to bili moji roditelji koji su uz sve nedaće u životu uspjeli nas usmjeriti na pravi put i dali sve za nas.
I za kraj, najveća neostvarena želja?
Želim više putovati svijetom, želim upoznavati nove kulture i ljude i vjerujem kako ću to jednog dana i ostvariti.
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: NOVA TV