U mjesecu posvećenom muškom zdravlju razgovarali smo s Lukom Nižetićem, glazbenikom, ugostiteljem, kreativcem i možda najautentičnijim ambasadorom one dalmatinske „pomalo“ filozofije koja je s godinama postala njegova istinska životna nit vodilja. Ali, kako Luka kaže – pomalo ipak nije vezano uz geografski položaj, već uz stanje uma, koje se s godinama uči.
Luka danas živi sporije, svjesnije i prisutnije: naučio je stvarati svoj mali komiški kutak u glavi, gdje god se nalazio, pustiti da dan “diše” i prepoznati kada treba reći NE stvarima koje ga ne hrane iznutra.
„S godinama sam naučio da ne bježi život, mi smo ti koji jurimo pored njega.“
U otvorenom razgovoru za Slowliving otkriva koje destinacije, osim posebno mu dragih Visa i Komiže, za njega utjelovljuju „pomalo“ stanje uma, zašto ništa nema smisla ako nemaš s kim to podijeliti i koliko ga je osvijestila briga o zdravlju – od rutinskih pregleda do mentalnog balansa.
Njegova filozofija danas je jednostavna i iskrena – živjeti u ritmu vlastitih valova, a ne onih koji se od nas očekuju.
Tvoja zadnje objavljena pjesma „Pomalo” donosi poruku usporavanja i života s više prisutnosti. Je li ta mantra oduvijek bila prisutna u tvom životu ili se s godinama mijenjala? I varira li ona s obzirom na ljetni ili zimski period?
Ta „pomalo” filozofija nije mi uvijek bila prirodna, ali mislim da sam joj oduvijek težio, samo na svoj način. Kad si mlađi, stalno imaš osjećaj da moraš juriti, dokazivati se, da ti sve nekako bježi. S godinama sam naučio da ne bježi život, mi smo ti koji jurimo pored njega. Nakon četrdesete stvarno ti se dogodi taj trenutak kad te, kako ja volim reći, „boli uvo“ za nebitne stvari. Počneš cijeniti mir, trenutak, tišinu, društvo koje ti odgovara, mjesta koja te inspiriraju, a ne umaraju. U Komiži ta filozofija dolazi sama od sebe, tamo je ritam drugačiji, sporiji, ponekad naizgled dosadan, ali u tome i leži cijeli čar. Kad dođe zima i kad sam u Zagrebu ili negdje drugdje, trudim se taj osjećaj prenijeti i u urbani ritam, ne dopustiti da me grad pojede. Naučio sam stvarati svoj mali komiški kutak u glavi, gdje god bio.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što bi još ušlo u to stanje „pomalo“ uma? Znamo da se znaš „pomalo“ opuštati u hrani, glazbi, okruženju mora i sunca… nastavi, molim te, niz.
„Pomalo“ um je kad pustiš da dan diše. Kad ne pokušavaš sve kontrolirati. U mom slučaju, to su male stvari, jutarnja kava bez žurbe, šetnja pasa, provođenje vremena u prirodi, fotografiranje, kuhanje, igranje Una s prijateljima. A i more kao takvo, samo prisustvo mora, čini me mirnijim. Vrijeme nekako stane. To je „pomalo“ u svojoj najčišćoj formi.
„Balans dolazi tek kad naučiš reći NE stvarima koje te ne hrane iznutra.“
Tvoja svestranost i energija zadiru u mnoge sfere života – osim glazbe, vodiš dva restorana, fotografiraš, gostuješ na televiziji, surađuješ s brendovima. Kako uspijevaš sve to balansirati? Je li Vis tvoje vječno utočište kojem se vraćaš ili je to ipak Split ili neko drugo mjesto?
Balans dolazi tek kad naučiš reći NE stvarima koje te ne hrane iznutra. Prije sam se znao iscrpiti pokušavajući biti svugdje, ali s vremenom sam shvatio da nema smisla ako se izgubiš u tom ritmu. Danas radim puno, ali biram s kim, gdje i kako. Kad nešto radim, želim biti potpuno prisutan, bez površnosti. Počeo sam pisati i sam svoje pjesme koje ću uskoro objediniti u album. To mi trenutno uzima najviše vremena, ali moram priznati da nikad nisam bio sretniji. Vis je moj azil, moj reset, a Split je moj dom, grad u kojem sam odrastao i za koji me vežu posebne uspomene. Odrastanje, promjene, ljubavi, tamo su mi korijeni, ali i obitelj koja mi je najveći oslonac i najveća potpora u životu.
Koji su ti planovi za dalje – možemo li uskoro očekivati novi singl, album ili koncert? Iduće godine obilježavaš i 25 godina svoje glazbene karijere. Razmišljaš li možda i o širenju poslovanja u ugostiteljstvu ili nekom novom kreativnom iskoraku?
Da, 25 godina je prošlo, i kad to izgovorim, uhvati me neka mješavina ponosa i nostalgije. U pripremi je novi album, moj prvi kantautorski. Napokon sam se okuražio. Sto posto je autobiografski i na njemu će biti sve ono što se akumuliralo posljednjih 25 godina, zato će biti žanrovski dosta šarolik, ali s jednim zajedničkim nazivnikom, a to je Mediteran. U pripremi je i koncert u Zagrebu, ali još ne mogu ništa otkrivati u ovom trenutku.
Puno putuješ – gdje si sve bio posljednjih godina i koje te mjesto posebno dojmilo? Postoji li grad ili destinacija, osim Komiže, koja po tebi najbolje utjelovljuje „pomalo” filozofiju?
U zadnjih nekoliko godina bio sam na puno različitih mjesta, ali mogu reći da Barcelona zasigurno utjelovljuje „pomalo“ filozofiju. Znaju jako dobro kako si ugoditi. To sigurno ima veze i s položajem na kojem se Barcelona nalazi, s vremenom koje je prekrasno gotovo cijele godine. Bio bi lud da ne iskoristiš te čari na najbolji mogući način, a to je nikako drukčije nego „pomalo“. Isto tako, volim i portugalski stil života, taj ritam dosta podsjeća na naše primorje, Dalmaciju. Ima zapravo nešto univerzalno u tom mediteranskom sporom pulsu. Iako „pomalo“ nije ni vezan samo za geografiju, to je ipak stanje duha, i ako ga nosiš u sebi, pronaći ćeš ga bilo gdje. Govorim iz vlastitog iskustva.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nedavno si kupio brod Nuva i tako ostvario jedan davni san. Kako danas doživljavaš slobodu koju ti more daje i na koje je načine unosiš u svakodnevni život?
Sloboda za mene više nije ona mladenačka želja da ideš kamo hoćeš, nego mir koji osjećaš iznutra. Brod je samo još jedan način da se povežem s tim osjećajem. Kad isplovim, sve ostaje na kopnu, prepuštam se moru. Nuva je vrlo poseban brod u koji sam se zaljubio na prvi pogled. Savršena kombinacija estetike i praktičnosti. Nema nepotrebnih elemenata, sve je u funkciji užitka i pokreta. Taj mediteranski duh, ali u suvremenom, gotovo arhitektonskom izdanju, to mi se jako svidjelo. Dovoljno je elegantna da s njom uploviš u Veneciju, a dovoljno cool da s nje skočiš gol u Stinivu. Ali iznad svega, ona je moj mali svijet na moru, moja tišina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Postao sam puno svjesniji toga kako se osjećam i koliko je važno ulagati u zdravlje, ne samo fizičko nego i mentalno. Redoviti pregledi su mi postali rutina, a ne nužno zlo.“
Studeni je mjesec posvećen muškom zdravlju. Kako ti brineš o svom zdravlju – ideš li redovito na preglede, paziš li na prehranu, san, mentalno zdravlje?
Da, postao sam puno svjesniji toga kako se osjećam i koliko je važno ulagati u zdravlje, ne samo fizičko nego i mentalno. Redoviti pregledi su mi postali rutina, a ne nužno zlo. U prehrani sam naučio da umjerenost čini čuda, jedem sve, ali bez pretjerivanja. I sva sreća da volim sve što je zdravo. S vremenom shvatiš da je san jednako važan kao i trening, a možda i važniji. I da mentalno zdravlje nije neka moderna izmišljotina, nego temelj svega. Moj način brige o sebi je kombinacija kretanja, mora, ljubavi, kvalitetnih odnosa i trenutaka samoće koji mi pomažu da se resetiram.
Kad govorimo o muškom zdravlju i ranjivosti – jesi li se ikad osjećao pod pritiskom da kao muškarac „moraš biti snažan”? I kako si, ako jesi, naučio prihvatiti i onu drugu stranu – opušteniju, mekšu, iskreniju?
Naravno da jesam. Odavno. Bavim se umjetnošću, kako bi drukčije preživio, svirao, pisao… Svi smo odrasli u kulturi koja ti na neki način usađuje ideju da muškarac ne smije pokazati slabost. Trebalo mi je vremena da shvatim da prava snaga nije u tome da sve izdržiš, nego da znaš stati, priznati da ti je teško, da se otvoriš. Kad naučiš to, život ti postane lakši, odnosi dublji, a i sam sa sobom si iskreniji. Danas mi je puno važnije biti autentičan nego snažan. Ta mekoća koju sam naučio cijeniti s godinama zapravo mi je donijela mir koji prije nisam imao.
„Ništa u životu nema smisla ako nemaš s kim to podijeliti.“
U tvojoj karijeri, ali i životu izvan nje, obitelj, sestra, nećaci, prijatelji i zajednica imaju važnu ulogu. U tvojim spotovima često vidimo ljude iz stvarnog života, s iskrenim emocijama. Koliko ti znači podrška tih bliskih ljudi i koliko te oblikovala u onome što danas jesi?
To je sve. Bez tih ljudi ne bih bio ni pola onoga što jesam. Oni su moj oslonac, moja inspiracija, moj podsjetnik da uspjeh nije broj pregleda ili nagrada, nego osjećaj pripadnosti. Volim u svoje spotove uključivati stvarne ljude jer mi je autentičnost važna, emocija se ne može odglumiti. Obitelj me naučila skromnosti i ljubavi, prijatelji me naučili svemu onome što se čita između redova, a svi zajedno su me naučili da ništa u životu nema smisla ako nemaš s kim to podijeliti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Poznat si i po svom izraženom osjećaju za casual stil s dozom elegancije. Što najviše voliš nositi, a koliko pažnje posvećuješ beauty rutini i brizi o sebi?
Volim modu kao takvu, naročito kad je spajam s glazbom. Oduvijek me intrigirala. Volim vidjeti ljude s dobrim stilom, pogotovo kad nije trendovski nego autentičan. Moj stil je eklektičan, volim i jednostavnost, ali volim i kad je svega previše, i tad mi nekad nije dosta. Ovisno o kontekstu i raspoloženju. Jako volim Dante, grčki brend koji me oblači posljednjih godina. Krojevi, materijali, pomalo arhitektonski izgled pojedinih komada, ma baš su čudesni. Od domaćih dizajnera surađujem najviše s Klisabom i Lokomotivom. Generalno mi se sviđa u kojem smjeru ide hrvatski dizajn. Što se tiče brige o sebi, da, pazim, ali bez fanatizma. Njega kože mi je postala normalan dio svakodnevice. Najvažniji mi je osjećaj svježine i bistrine, pa volim započeti dan svjesnim disanjem nekoliko minuta, šetnjom pasa, kavom, treningom, kasnije dobrim doručkom, i onda dan može početi.
I za kraj, kada bi danas morao sažeti svoju životnu filozofiju u jednu poruku – onu koja rezonira s „pomalo“ stanjem uma ili sa slow living filozofijom – koja bi to bila?
Ne hvataj valove – nauči plivati s njima. Jer život ionako ima svoj ritam, svoje mijene, svoje plime i oseke. Kad prestaneš pokušavati sve kontrolirati i dopustiš da te vodi ono iskreno u tebi, onda stvarno živiš. Pomalo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Foto: Instagram, Canva