U trenutku kada je bila na vrhuncu karijere, Leona Paraminski napravila je potez koji traži veliku hrabrost – otišla je u drugu zemlju i krenula ispočetka, bez statusa i sigurnosti koje je imala u regiji. U Americi je svjesno usporila, a potom donijela još jednu ključnu odluku: staviti glumu na pauzu kako bi dala prednost majčinstvu i životu izvan stalnog profesionalnog pritiska.
Danas se glumi vraća drugačije, rasterećenije, slobodnije i s dubokim osjećajem zahvalnosti. Gluma više nije mjesto dokazivanja, nego čisti kreativni ventil i trajna ljubav kojoj se, kako sama kaže, uvijek vraća – ili se ona vrati njoj. U razgovoru smo dotaknuli i život između dvaju domova, Hrvatske i Amerike, balansiranje uloga glumice i majke, ali i to kako izgledaju blagdani kada pripadaš dvjema adresama, kulturama i ritmovima, te kako se u svemu tome uči stvarati nove rituale, uspomene i osjećaj doma.
Već deset godina živite u Kaliforniji, a istovremeno ste sve prisutniji na regionalnoj glumačkoj sceni. Rekli ste da vam danas jednako nedostaje Amerika kada ste u Hrvatskoj, kao što je nekad bilo obrnuto. Kako danas izgleda vaš život između dvije zemlje, profesionalno i privatno?
Definitivno nije jednostavno balansirati posao i svakodnevan život, pogotovo kada se putuje na drugi kontinent. Ali Hrvatska i Amerika su sada obje moje zemlje i moji domovi, prošlo je puno vremena i jednostavno privikneš se živjeti negdje drugdje i prihvatiti sve mane i vrline. Naravno, nije jednostavno balansirati život glumice i majke, iziskuje mnogo strpljenja i odricanja, ali se uspije uz dobru organizaciju. Gluma je moja sigurna zona i kada joj se vratim, kao da sam se vratila opet doma i pronašla sebe. A ljubav prema djetetu je nemjerljiva i nema cijenu. Zato i sve svoje slobodno vrijeme koristim za svoju obitelj. Želim biti tu za svoje dijete kada odrasta. Moje vrijeme za glumu se polako vraća.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U novoj sezoni Senki nad Balkanom ponovno ste u ulozi Marije Oršić. Koliko rezonirate s tim likom i njezinim karakterom, te koliko je bilo izazovno uvući se u ulogu ove misteriozne žene i njezine unutarnje kompleksnosti?
Marija Oršić ima posebno mjesto u mojem glumačkom životu. To je vrlo zahtjevna, kompleksna i istovremeno vrlo zahvalna, divna uloga za igranje koja rezonira sa mnom na više razina – potpuno je drugačija od mene, pa me to privlači, ali nosimo i neke sličnosti. Nosi veliku unutarnju snagu, sjajno kontrolira emocije, a pritom je izuzetno intuitivna, osjetljiva i apsolutno vođena svojim unutarnjem glasom.
Osim Senki nad Balkanom, snimali ste i seriju Kotlina – koliko vam ovaj povratak glumi u regiji znači na osobnoj razini i budi li u vama onu strast koju ste možda u Americi morali staviti u drugi plan?
Puno mi znači i imam sreće da sam u cijelom regionu imala prilike raditi s najboljima. Rekla bih da sam se vratila na stare postavke, ali na neki drugi način. Kako sam svojevoljno odlučila svoju karijeru u Americi staviti na hold jer su godine stigle i više nije bilo vremena čekati da dobijemo dijete, morala sam izabrati što mi je važnije. Sada glumim jer želim, a ne zato što moram, i gluma mi je čista uživancija, igranje i puštanje sebe kako do sada nisam uspijevala. Prije mi je bila najvažnija na svijetu – a to nosi određeni pressing. Sada mi je gluma otpusni kreativni ventil, definitivno moja velika strast i ljubav zauvijek. Kao da se vidim i u nekim drugim stvarima u životu, ali imam osjećaj da ću se glumi uvijek vraćati, ili ona meni. Drago mi je da me se ljudi sjete i zovu – to znači.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Blagdani često naglašavaju osjećaj pripadanja i doma. Kako su izgledali vaši blagdani s obzirom na to da ste ipak prisutni na dvije adrese? Jesu li imali više obiteljski, mirni i introspektivni, ili ipak dinamični ritam?
Blagdani su po meni osjetljivo doba jer smo uvijek nekako osjetljiviji, pogotovo kada ste daleko kao što smo mi, pa pokušavamo rekreirati neke uspomene kako ih pamtimo. Sada zahtijevaju prilagodbu jer je sve drugačije kada si daleko od obitelji. Ali to je i dobra stvar, jer tada stvaramo neke nove uspomene, i povežeš se s ljudima koji postaju kao neka nova obitelj. Mi smo to stvorili i ovdje, pa je lakše i uživamo. Svaka godina je drugačija po pitanju blagdana, ali kod nas je najčešće dinamično. Ove godine smo dio praznika putovali i bili doma. Imali smo puno lijepih druženja.
Vaš životni stil danas podrazumijeva česta kretanja, različite ritmove i kulture. Uspijevate li u svakodnevici pronaći prostor za usporavanje i slow living, osobne rituale i brigu o sebi, osobito u razdobljima oko blagdana?
Naučila sam se nositi s vrtlogom oko sebe i u sebi, loviti svaki trenutak koji mogu da stanem, da se osvrnem oko sebe. Prije sam znala izgorjeti, u svakom smislu te riječi. Nikad nisam znala stati na vrijeme. Sada nastojim usporiti, naravno koliko mogu, uz sve obaveze. Volim šetati kraj oceana, otići u prirodu, nastojim meditirati, idem na jogu, a recimo vožnju u autu koristim za slušanje raznih podcasta. Pokušavam biti prisutna i živjeti u trenutku – maksimalno uživati.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim glumačkog rada, u Americi ste se bavili i pedagoškim radom, predajući glumu. Koliko se danas, uz sve češće angažmane u Hrvatskoj, uspijevate posvetiti tom dijelu karijere i kako trenutačno vidite svoje profesionalne planove za 2026. godinu?
Ovo je životna faza kada usklađivanje svih obaveza zahtijeva poseban režim. Biram prioritete, ovisi kako mi nešto dođe, dakle biram što ću raditi, nažalost ne mogu sve, nemam dovoljno vremena, ali se veselim promjenama. U ovim godinama treba znati stati, i odlučila sam birati sebe – napokon.
Foto: Instagram
MOGLO BI VAS ZANIMATI: KOLUMNA MIRNE ZIDARIĆ – Nova godina, stari kaos: zašto je važnije smiriti glavu nego mijenjati se