Piše: Mirna Zidarić
Da bespućima interneta kolaju lažne vijesti i nije neka tajna, no kada one poprime karakter širenja netrepeljivosti i mržnje, tada se treba ozbiljno zapitati gdje je granica.
Tko ju podvlači i kako društvo reagira? Iako Kina nije koljevka demokracije, nedavna odluka da se infuleceri trebaju oglašavati o temama o kojima imaju stručna znanja potkrijepljena diplomom, izazvala je mnoštvo odobravanja, naravno i poneku kritiku, ali namjera je iskonski dobra sa svrhom sprječavanja širenja neznanja. Ono je nekoć bilo rezervirano za skrivene kutke doma ili pokoje lokalne šankove, a s pojavom društvenih mreža frapantna je njegova rasprostranjenost.
Zašto ljudi tako lako povjeruju?
Kad je sve raspršeno poput perja teško je uspostaviti kontrolu, no prava je enigma zašto ljudi tako lako povjeruju i dalje dijele posve neprovjerene informacije, s pogrešnim pretpostavkama i iz njih izvučenih potencijalno ugrožavajućih zaključaka.
Imaju li samo jedan cilj? Netrpeljivost pretvoriti u akciju? Ili uopće ne razmišljaju, već samo kopiraju u namjeri da se dopadnu masi, a to donosi zaradu…
Jedna je stvar uloga tradicionalnih medija koji još koliko toliko zadržavaju profesionalne standarde, iako su i oni na ozbiljno klimavim nogama u bespoštednoj utrci za klikovima i zaradom, no ipak još odolijevaju. No druga su stvar društvene mreže i njihove perjanice, čuveni infulenceri.
Kada oni, koji su sljedbu izraženu u stotinama tisuća stekli na lakovima za nokte i vodootpornim maskarama ,krenu dijeliti sadržaje s ozbiljnim društvenim konzekvencama, tada dolazimo u još ozbiljnije probleme.
Gdje je nestala istina?
Učestalo svoje pratitelje dovode u zabludu, prodaju im lažne nade da će biti prekrasni (a zaboravljaju navesti vrstu filtera koji koriste) ili pak blistavog osmjeha, zauvijek mladi i zdravi, jer hej život je lepršav koristite li ovaj ili onaj lak za kosu, paštetu, keramičke pločice, paket botoxa/filera, a tek ako svakog jutra popijete Matchu, blistavi ten ne silazi s lica.
Poneki će sljedbenik/ca završiti u bolnici s ozbiljnim nuspojavama, ali ta se povratna informacija rijetko probije do šireg auditorija, jer zašto kvariti sliku idealnog života koji puca pod teretom pretrpanih PR paketa, a nikako izazova realnog svijeta.
No, kada iz te uobičajene lažno glamurozne lifestyle kolotečine pređete granicu i ostrašćeno dijelite ozbiljno problematične sadržaje, zapitajte se, dok još nije kasno – odgovara li to istini, što želim postići time, kako će reagirati tisuće mojih pratitelja?
To je vaša odgovornost prije nego li stisnete tipku objavi.
Bolje je mudro šutjeti
Odgovornost koja je u posljednjem hrvatskom slučaju „napadnute“ časne sestre prešla granicu intelektualne nevinosti u sferu prekršajne, čak i kaznene odgovornosti. Jer širiti nacionalnu i rasnu netrpeljivost, pa makar i na ispraznim, ali iznimno praćenim profilima za sobom nosi i odgovornost za izrečeno jer se opasnost multiplicira.
Imajte to na umu svaki sljedeći put, kada čitate i kada sherate.
Kada nemate nešto lijepo ili pametno za reći, svatko iskusan savjetovat će vam da je mudrije šutjeti. To je umijeće i tajna slowlivinga.
Ne pitajte kako znam.
Tekst: Mirna Zidarić
Foto. Instagram, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: „Sloboda izbora je neprocjenjiva“: Mirna Zidarić o novom životu nakon 30 godina karijere HRT-ove sportske novinarke