„Upravo nepredviđeni troškovi najviše stvaraju stres, a stres nas potom gura u još impulzivniju potrošnju.
Blagdani su vrijeme zajedništva, darivanja i usporavanja, barem u teoriji. U praksi, upravo su blagdani često razdoblje u kojem financijski pritisak raste, potrošnja izmiče kontroli, a odluke se donose više iz emocija nego iz stvarnih potreba. Mikro-kupnje, impulzivne online narudžbe i niz nenadanih potrošnji, lako se pretvore u ozbiljan izvor stresa koji nas prati i dugo nakon što blagdani završe.
S Karlom Andrić, integriranu strateginju s fokusom na održivost i odgovorno poslovanje, kojoj su financije samo jedan aspekt stručnog područja djelovanja, razgovarali smo o skrivenim obrascima blagdanske potrošnje, razlikama između ograničavanja i svjesnog trošenja te o tome kako postaviti financijski okvir koji ne stvara krivnju, već donosi mir. U razgovoru se dotaknula i konkretnih alata za upravljanje budžetom, ali i dubljih pitanja – kako naše vrijednosti oblikuju odnos prema novcu te kako već sada, dok su blagdani još u tijeku, postaviti temelje za financijski održiviju i smireniju 2026. godinu.
Tijekom blagdana potrošnja često izmiče kontroli jer imamo i očekivanja (društvena i osobna), ali i navike potrošnje koje nisu uvijek svjesne. Koji konkretni obrasci ponašanja najčešće vode do tih „skrivenih“ troškova, npr. mikro-kupnje, dodatna druženja ili impulsne online narudžbe, te kako ih možemo prepoznati i aktivno prekinuti prije nego postanu problem?
Blagdanska potrošnja rijetko izmakne kontroli zbog jedne velike odluke. Puno češće se događa kroz niz malih, gotovo neprimjetnih izbora. Istraživanja o blagdanskoj potrošnji pokazuju da upravo mikro-kupnje, impulzivne online narudžbe i dodatna druženja čine najveći dio „skrivenih“ troškova jer ih emocionalno ne doživljavamo kao problem. U pozadini tih odluka najčešće nisu stvarne potrebe, nego emocije: umor, pritisak da budemo prisutni svugdje, potreba da ne razočaramo druge ili da si kratkoročno olakšamo stres. Upravo zato prvi korak nije kontrola, nego svjesnost i trenutak u kojem se pitamo: „Kupujem li ovo iz potrebe ili iz impulsa?“ Prekidanje tih obrazaca ne znači odricanje, nego usporavanje. Odgoda kupnje, unaprijed postavljene granice oko broja druženja ili prihvaćanje činjenice da nije svaka prilika obveza. Kao i u odnosima, granice u potrošnji nisu znak manjka, nego brige o sebi.
Koje konkretne alate, navike ili metode budžetiranja preporučujete kako bi blagdanska potrošnja ostala u skladu s našim prihodima i godišnjim financijskim planom?
Za blagdansko razdoblje ne vjerujem u rigidne sustave, nego u fleksibilne okvire. Istraživanja financijskog ponašanja pokazuju da ljudi puno bolje upravljaju novcem kada unaprijed odvoje budžet za određenu namjenu, umjesto da pokušavaju „kontrolirati se u hodu“. Jedan od najjednostavnijih alata je definiranje blagdanskog budžeta koji uključuje sve: darove, druženja, putovanja i one nepredviđene sitnice koje se uvijek dogode. Kada okvir postoji, odluke unutar njega postaju lakše i manje emocionalne. Druga važna navika je praćenje potrošnje bez osuđivanja. Ne da bismo se kaznili, nego da bismo znali gdje smo. I, možda najvažnije, ostaviti mali prostor za neplanirano. Upravo nepredviđeni troškovi najviše stvaraju stres, a stres nas potom gura u još impulzivniju potrošnju.
Mnogi financijski stručnjaci danas govore o konceptu potrošnje s namjerom tzv. „spending with intention“, umjesto ograničavanja potrošnje. Kako biste objasnili razliku ovog dvoje i koje biste konkretne korake preporučili da se uspostavi takav pristup, posebno u izazovnom razdoblju poput blagdana?
Razlika između ograničavanja potrošnje i potrošnje s namjerom je suštinska. Ograničavanje često dolazi iz osjećaja krivnje ili straha, iz narativa ne smijem ili opet pretjerujem. Potrošnja s namjerom, s druge strane, počinje pitanjem: „Što mi je zaista važno?“. Istraživanja o darivanju pokazuju da ljudi ne troše najviše na ono što im donosi dugoročno zadovoljstvo, nego na ono što je društveno očekivano. Zato potrošnja s namjerom ne znači trošiti manje, nego trošiti svjesnije. Možda ćemo potrošiti više na jedno iskustvo ili odnos koji nam je važan, a manje na stvari koje kupujemo iz navike ili pritiska. Konkretno, to znači unaprijed definirati nekoliko stvari na koje želimo potrošiti bez grižnje savjesti, a sve ostalo promatrati kao izbor, ne obvezu. Time potrošnja prestaje biti automatska reakcija, a postaje odluka. I dugoročno donosi puno više mira nego stalna samokontrola.
Financijski plan za 2026. nije samo broj; on je odraz prioriteta, vrijednosti i životnih ciljeva. Kako biste savjetovali da definiramo financijske vrijednosti prije nego izradimo budžet, i kako te vrijednosti učinkovito integrirati u dnevne financijske odluke kroz cijelu godinu?
Da, financijski plan za 2026. zaista nije samo skup brojeva, već vrlo jasan odraz naših prioriteta, vrijednosti i načina na koji želimo živjeti. Istraživanja pokazuju da ljudi koji prije izrade budžeta jasno definiraju zašto troše novac, donose stabilnije, smirenije i dugoročno održivije financijske odluke od onih koji se fokusiraju isključivo na iznose.
Definiranje financijskih vrijednosti započinje jednostavnim, ali iskrenim pitanjima: „Što mi novac zapravo omogućuje?“. Je li to sigurnost, sloboda izbora, iskustva, vrijeme, mir ili osjećaj kontrole nad vlastitim životom? Ne postoji univerzalan odgovor, postoji samo osobni. Kada su ti odgovori jasni, budžet prestaje biti restrikcija i postaje alat koji podržava život kakav želimo živjeti. Te se vrijednosti zatim vrlo konkretno pretaču u financijski plan.
Ako nam je važna sigurnost, štedjet ćemo. Ako nam je važna sloboda, ostavit ćemo prostor za fleksibilnost. Ako su nam važna iskustva, svjesno ćemo planirati sredstva za putovanja, edukacije ili osobni razvoj. Na taj način budžet više ne ograničava, nego daje strukturu.
Integracija financijskih vrijednosti u svakodnevne odluke ne događa se odmah, nego kroz male, ponavljajuće provjere tijekom godine. Pitanje poput: „Je li ova odluka u skladu s onim što mi je dugoročno važno?“ često je dovoljno da promijeni smjer. Ne svaki put idealno, ali dovoljno često da se izgradi odnos prema novcu koji ne počiva na pritisku i krivnji, nego na povjerenju u sebe i vlastite izbore.
Foto: privatna arhiva, Pexels
Moglo bi vas zanimati i: Kako biti svjestan potrošač u blagdanskom razdoblju.