Za početak ukratko upoznajte našu današnju sugovornicu, Željku Radnić. Nakon što je diplomirala na Filozofskom fakultetu i stekla iskustvo volontirajući u Dječjem domu Željka Radnić zapošljava se u školi, a zatim nastavlja svoje obrazovanje za psihoterapeutkinju. Danas u Centru Mezzo kroz individualno savjetovanje i psihoterapiju pruža podršku pojedincima na njihovom putu razvoja. Željka je članica Hrvatske komore psihoterapeuta, certificirani Wingwave coach, suosnivačica Klupka resursa te kolumnistica na Split Tech Cityju. Razgovarali smo o prepuštanju godišnjem odmoru, ali i o stresu.
Kraj školske godine je iza nas, maturantima su u tijeku državna matura i prijemni ispiti, zaposlenima su ljetni mjeseci idealne prilike za godišnji odmor, kako zapravo nakon natrpanih rasporeda, stresnih situacija krenuti prema opuštanju i odmoru?
Da, prijelaz iz srednje na fakultet, ali i iz osnovne u srednju školu, stresne su situacije kako za učenike tako i za roditelje. Svi jedva čekaju objavu konačne liste upisa u srednju ili na fakultet kako bi odahnuli i započeli vrijeme opuštanja i odmora. Stres samo po sebi predstavlja to što tako mladi ljudi moraju izabrati zanimanje kojim će se baviti do kraja života. I upravo u tome se krije najveća zabluda, ali i najveći izvor stresa u jednome! To je ogroman pritisak i predrasuda. Zanimanja se danas lako mijenjaju. Iz stresnih situacija, završnih rokova na poslu, valja lagano usporavati i pripremiti se za godišnji odmor. Potrebno je prioritizirati zadatke koje je potrebno odraditi prije odmora, ali i dati sebi dopuštenje za odmor. U radu s klijentima sve više primjećujem da se i godišnji odmor pretvara u popis obaveza. Bilo bi dobro kad bismo godišnji zapravo iskoristiti kao priliku da primijetimo kako smo, gdje smo i što nam je potrebno za ostatak godine. Lagani prijelaz iz stresnih situacija prema opuštanju i odmoru dobro je započeti s vježbom svjesnosti uz pomoć osjetila, npr. obraćanje pažnje na izlazak/zalazak sunca, šetnje u prirodi, uživanja u dodiru mora i okusima koje nosi ljeto.
Često čujemo danas bez obzira na dob osoba kako se žale da su pod stresom ili da im je nešto stresno. Kako bi ti objasnila našim čitateljima što je zapravo stres i koja je njegova uloga u našem životu?
Stres se u zadnjih nekoliko desetljeća spominje kao glavni krivac za većinu bolesti, a pojavljuje se kad pojedinac procijeni da novonastala situacija premašuje njegove prilagodbene mogućnosti i sposobnosti. Stres ne možemo objektivno definirati. Primjerice, nekome vožnja zrakoplovom ili automobilom predstavlja stres, dok netko drugi uživa u tome. Nekome stres predstavljaju nenajavljeni gosti, odlazak u kupovinu, izlaganje pred kolegama, polaganje ispita,…
Danas u znanstvenoj literaturi sve više možemo čuti o „distresu“ i „eustresu“. Prema takvoj podjeli stresa, distres predstavlja „negativan“ stres, a eustres predstavlja „pozitivan” stres, koji ima pozitivan učinak na zdravlje te u nama potiče ugodne emocije. Eustres je ona vrsta stresa koja nam omogućava osobni rast i razvoj te nas motivira, npr. promocija na poslu, početak novog posla, umirovljenje… Valja napomenuti kako neki znanstvenici tvrde da ovakva podjela stresa nema dobro znanstveno utemeljenje jer reakcija organizma na stres ne može biti dobra ili loša, nego univerzalna.
Kako možemo biti jedni drugima podrška ako vidimo da su naši bližnji pod stresom?
Pokazati strpljenje, suosjećanje te pružiti konkretnu pomoć! Započnite razgovor u kojem neće biti osude, razgovor koji će biti fokusiran na izražavanje osjećaja i iskustva („Pričaj mi što te muči, tu sam ukoliko želiš izraziti što te muči,…”). No, neka ne izostane i konkretne pomoći (dovesti, odvesti, skuhati, očistiti, uskočiti u zadatke, naravno ovisi o ulozi koju zauzimamo u životu te osobe). Voljela bih naglasiti kako svatko od nas treba podršku bliskih prijatelja, nekoga tko će nas prihvatiti takve kakvi jesmo u svim našim raspoloženjima i ulogama koje igramo u svom životu. Koliko takvih prijatelja vi imate? Ako nemate, što trebate napraviti da biste stvorili takvo prijateljstvo?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Možeš li nam ukratko opisati što se događa na mentalnoj i tjelesnoj razini kada smo u stresnoj situaciji, odnosno, kada određenu situaciju percipiramo stresnom?
Stres je reakcija tijela na štetne situacije bez obzira jesu li stvarne ili ih mi samo tako doživljavamo. Kad se osjećamo ugroženo, u tijelu nam se događa kemijska reakcija koja omogućuje da se pripremimo na „opasnost” koja se nalazi ispred nas.
Stres može negativno utjecati na naše psihičko zdravlje (koncentracija, pamćenje, motivacija), ali i na tjelesno zdravlje (povišeni krvni tlak, želučani problemi). Svaka situacija koja nam je stresna izbacuje organizam iz ravnoteže, a ono povratno odgovara različitim procesima kojima nastoji vratiti ravnotežno stanje. Adrenalin povećava broj otkucaja srca, podiže krvni tlak i pojačava opskrbu energijom. Zatim kortizol povećava razinu glukoze u krvi te obuzdava funkcije koje će biti štetne ili nepotrebne. Kada smo češće pod stresom, pretjerano lučenje kortizola može poremetiti gotovo sve procese u tijelu, pati nam imunološki sustav te se povećava rizik od brojnih zdravstvenih problema.
Koje alate možemo koristiti za suočavanje sa stresom?
Najbolji „alat” je zasigurno savjetovanje sa stručnom osobom ili psihoterapija na kojoj se radi na negativnom načinu razmišljanja koja vode do negativnih uvjerenja, jačanju resursa, razvoju funkcionalnijih i primjerenijih obrazaca doživljavanja i ponašanja, odnosa s okolinom i sustava vrijednosti.
No, sami možemo svakodnevno poduzimati niz intervencija koje će utjecati na naš život na više razina: tijelo, ponašanje, osjećaji, međuljudski odnosi, samopoštovanje,… Ukoliko smo duže pod stresom, potrebno je usvojiti nove navike u načinu života koje će nam omogućiti uravnoteženiji pristup životu, npr.: opuštanje, tjelovježba i prehrana predstavljaju nužan temelj. Opustite se uz pomoć glazbe, trbušnog disanja, meditacije, vizualizacije umirujućeg prizora i/ili započnite s plivanjem, trčanjem, pješačenjem. Ako niste redovito trenirali ili pretjerano pazili na prehranu, važno je da ne započnete prebrzo ili previše izazovno jer biste lako mogli odustati. Uvedite naviku po naviku, postavite ciljeve koje možete ostvariti, a nakon usvajanja navika, krenite s većim ciljevima (treniranje više puta tjedno, drugačiji ili dulji treninzi, itd.).
Najvažniji alat od svih je zasigurno izbjegavanje izgovora poput manjka vremena, umora, starosti, itd. Krenite polako, ali sigurno iz dana u dan. Ako vam nedostaje discipline, obratite se za pomoć psihoterapeutu koji će vam pružiti strukturu i podršku te pomoći da kvalitetno prilagodite strategije za suočavanje sa stresom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako se ti osobno nosiš sa stresom?
Osluškujem svoje tijelo, mičem fokus s glave na tijelo i često se pitam „Što trenutačno osjećam? Gdje se u tijelu javlja taj osjećaj?”
Osjećaji za razliku od misli, uključuju reakciju cijelog tijela, no ne dolaze kao grom iz vedra neba, nego mi utječemo na njih svojim mislima. Zato biram misli, a onda se bavim prepoznavanjem, izražavanjem i priopćavanjem osjećaja jer to uvelike lišava stres. Koliko samo sami sebi stresa stvorimo jer ne znamo izraziti ono što mislimo i osjećamo prema drugima? Kada nismo u dodiru sami sa sobom, odnosno svojim osjećajima, ne možemo znati tko smo.
S obzirom na to da je filozofija našeg portala živjeti sporije, za kraj, možeš s nama podijeliti neke svoje rutine ili navike kojima ti “usporavaš” svoj dnevni ritam, opuštaš se i živiš svjesnije?
Dalmatincima je urođena fjaka koja zasigurno pridonosi smanjenju stresa. Šalu na stranu, dan dijelim na etape, poštujem dnevni ritam, obavljam najvažnije zadatke na početku dana, a kako se dan privodi kraju, tako i ja ostavljam lakše zadatke za kraj dana. Usvojila sam umijeće upravljanja vremenom, ali i umijeće mirovanja. Vodim se pravilom da je potrebno uzeti vrijeme za dnevni, tjedni i godišnji odmor. Isto tako gotovo svakodnevno uživam u jutarnjoj kavi u miru, večernjoj šetnji uz more, plivanju, vožnji bicikla, ali i druženju sa svojim najdražima… Kako sam mama dvoje djece, nećemo se lagati da u našoj kući vlada uvijek mir, no čitanje samo 20 minuta u danu opušta sve ukućane! Ono što svakodnevno vježbam je zapravo mindfulness (svjesna prisutnost), trbušno disanje ili smirujući dah za koje je potrebno svega 5 minuta na dan. Upravo ove tehnike disanja bih preporučila svima koji su pod stresom ili su pak anksiozni ili osjećaju pojavu simptoma panike. Tehniku je potrebno vježbati 5 minuta u danu najmanje dva tjedna, a imat će pozitivan učinak na smanjenje stresa, anksioznosti ili ranih simptoma panike. Svojim klijentima uvijek napominjem kako je važno voditi računa o svom osjetilnom sustavu te kako se vježbajući svjesnu prisutnost (koju možemo vježbati uvijek i svugdje) može smanjiti razina stresa i umora.
Razgovarala: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Instagram