Krenimo ispočetka…
Godinama koristim mogućnosti Internet svijeta, ne samo društvene mreže, općenito – sretna sam što živim u vremenu kada su mi mnoge korisne informacije na dohvat ruke.
Volim se družiti, upoznavati nove kulture, nove ljude, volim učiti, čitati, povezivati se, dijeliti i primati informacije…
Moja ljubav kao i strast primjerice prema putovanjima datiraju iz vremena prije društvenih mreža. Sjećam se trenutka kako pokazujem na laptopu svoje fotografije s putovanja bliskoj prijateljici i ona mi govori kako postoji društvena mreža imenom Instagram i da misli da bi bilo jako interesantno ljudima kada bih se tamo priključila i pokazala svoj stil života.
Nedugo nakon otvorila sam svoj profil i tu je počela priča s intenzivnijim korištenjem pametnih telefona.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tada svijet nije bio ovako lako dostupan, a ja sam imala izrazito zdrav odnos sa tehnologijom bez ikakve potrebe za detoxom budući da sam mobitel u ruci držala svega pola sata u jednom danu (ako i toliko), znala sam vladati sobom i svojim navikama.
Prije otprilike pet godina kada sam tiho, i za druge nevidljivo, krenula u svijet poduzetništva i kada se moj život kroz posao usko vezao s korištenjem tehnologije, priznajem – krenulo je nizbrdo.
Uz prvu zaradu povezanu s radom preko interneta uslijedila je i poluovisnost.
Potpuno nesvjesna prolaznosti vremena, gubila sam balans između vremena kojeg ulažem u nešto i onoga kojeg bacam u nepovrat, iskreno rečeno postala sam svojevrsna žrtva pametnih telefona.
I dalje, ne znam kako zamišljate ovo što sam napisala, ali s obzirom da sam tada bila aktivan lik koji je mogao duže pod vodom nego doma sva sreća da nisam imala toliko prilike biti 1:1 s telefonom jer da sam kućni tip – ovo bi izgledalo puno gore.
Mobitel nikada nisam koristila u društvu, i općenito nije preraslo u nezdrav odnos zahvaljujući činjenici da sam uvijek ulagala u pokret i iskustva.
Prije tri godine kada sam ozbiljnije zagazila u vode poduzetništva, mobitel me gotovo vukao za rukav, sjećam se kako sam osvijestila činjenicu da kad ga ugledam na polici, iako smiješno – kao da mi govori – uzmi me.
Zvuk poruke, zvuk poziva – alarm, moraš se odmah javiti iako to nisu bili hitni pozivi.
Bila sam dostupna, skoro uvijek i skoro svakome.
Komu, čemu? Pitala sam se.
Što je ovo?
Krenula sam istraživati što se to dogodi s mojim mozgom i zašto se ponekad ne znam odlijepiti od mobitela čak iako to svjesno želim.
Prva knjiga koju sam si nabavila na ovu temu bila je Digitalna demencija, Manfred Spitzer.
Moje iskrene preporuke za ovu knjigu kao prvu stanicu prepoznavanja i osvješćivanja na kojoj se adresi nalazimo. Knjiga je kompleksna, puna znanstvenih činjenica i jasnih objašnjenja zbog kojih sam ja doživjela toliko onih trenutaka, aha – ovo mi se dogodilo i ima smisla.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nakon te knjige koju sam pročitala početkom 2020. godine donijela sam tri vrlo važne odluke:
- Odluka o tome da vrijeme na internetu neće biti potrošeno nego svjesno uloženo za prikupljanje znanja, povezivanje, posao te kvalitetne i svrhovite kreacije
- Odluka o tome kako sam tu da koristim stvari, a ne stvari mene
- Odluka vezana za crtiće u kombinaciji s mojom djecom (druga tema kojom se uskoro planiram baviti)
Zatim sam si nabavila knjigu Digitalni minimalizam, Cal Newport.
Ovdje se susrećem s pojmom digitalnog raščišćavanja.
Prateći knjigu jasno sam definirala svoja pravila vezana uz tehnologiju.
Prva stvar koju sam napravila tog proljeća (mislim da se radilo o 2020. godini) jeste pauza cijeli jedan mjesec u kojem sam odlučila živjeti potpuno minimalistički u pogledu na tehnologiju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zahvaljujući tom iskustvu shvatila sam koliko je depresija usko povezana s korištenjem društvenih mreža jer sam se taj cijeli mjesec osjećala besprijekorno dobro.
Ponovno uvođenje tehnologije u život značilo je zdraviji pristup istoj.
Jasno sam definirala svoje korake kako bih uspješno nastavila vladati svojim životom bez potrebe da se cijeli jedan mjesec udaljim od svega. Danas kad su moj život i posao potpuno isprepleteni imam jasno postavljene granice u konzumiranju sadržaja, korištenju aplikacija, i nikada prije nisam živjela kvalitetnije, a u istom trenutku koristila sve prednosti koje nam pruža internet svijet.
Moj put do ovog mjesta popločan je usponima i padovima, trudom, prihvaćanjem te s beskonačno mnogo novih pokušaja za uspostavom zdravog ritma.
Kako se danas krećem, step by step, zapravo je niz svega onoga što sam putem činila.
- Provodila sam vrijeme sama sa sobom i razmišljanju kamo me vode moje navike
- Ostavljala sam telefon kod kuće kada bih odlazila u prirodu s obitelji (obožavam fotografiju i to je prva stanica na kojoj sam morala podvući liniju za potpunu uključenost)
- Svaki dan, bez iznimke, biram vrijeme od 2 ili 3h gdje se potpuno isključim
- Prije spavanja nastojim barem dva sata biti potpuno van dodira sa tehnologijom
- Jednom tjedno, većinom nedjeljom, odlazim na offline time
(nastojim ne koristiti mobitel, što znači nema onog međuprostora gdje ću si reći samo pet minuta da nešto pogledam, radi se o vremenu koje provodim u aktivnostima i potpunoj prisutnosti s osobnim/obiteljskim životom bez telefona, bez televizije, bez bilo kakvog dotoka stranih informacija izvana.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ovim danima obavijestimo ljude s kojima se svakodnevno čujemo kako idemo na offline druženje.
Funkcionira na način da mobitele sklonimo potpuno s očiju kako se ne bismo dovodili u napast.
Sretna sam jer se u ovo uključio i moj muž, čija mi je podrška od iznimne važnosti radi funkcije naše obitelji.
Moj zdrav odnos s tehnologijom rezultira sa zdravim odnosima sa svima drugima, počevši od zdrave mene.
Moglo bi vas zanimati i: Tri razloga zašto slow living nije samo prolazni trend
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić