Ulazak na tržište rada za mnoge mlade nije jednostavan korak. I kada imaju znanje, volju i potencijal, često zapnu već na početku, pred praznim dokumentom u kojem bi trebali napisati svoj prvi ozbiljan životopis ili pred pitanjem kako se uopće predstaviti poslodavcu ako nemaju “dovoljno iskustva”. Upravo zato traženje posla mladima nerijetko ne djeluje kao prilika, nego kao prostor nesigurnosti, uspoređivanja i sumnje u vlastite sposobnosti.
Jedan od najvažnijih koraka prema zapošljavanju upravo je sposobnost da jasno i uvjerljivo predstavimo ono što znamo, možemo i jesmo. No to nije vještina s kojom većina mladih prirodno dolazi. Pisanje kvalitetnog CV-ja, motivacijskog pisma ili priprema za razgovor za posao nešto je što se uči i što uz pravu podršku može postati puno manje zastrašujuće.
Upravo s tom idejom u okviru projekta It’s My Life organizirane su radionice karijernog savjetovanja i profesionalnog usmjeravanja koje mladima pomažu razviti upravo te praktične vještine. Kroz strukturiran, ali pristupačan rad, sudionici uče kako izraditi pregledan i jasan životopis, kako napisati motivacijsko pismo i kako se sigurnije predstaviti poslodavcu tijekom razgovora za posao.
Kada ne znate odakle početi, važno je imati podršku
Mnogim mladima najveći problem nije nedostatak potencijala, nego to što ne znaju kako ga prepoznati i pretočiti u konkretan oblik. Kada se prvi put susretnu s natječajima za posao, opisima radnih mjesta i zahtjevima poslodavaca, lako se dogodi da pomisle kako nemaju dovoljno toga za ponuditi. Posebno ako iza sebe nemaju formalno radno iskustvo.
No iskustvo nije jedino što vrijedi. Učenjem, volontiranjem, brigom za druge, organizacijom privatnih obveza, sudjelovanjem u školskim projektima ili svakodnevnim životnim situacijama mladi često razvijaju niz važnih vještina, a da toga nisu ni svjesni.
„Mnogi mladi nisu svjesni vlastitih kompetencija. Kroz radionice pokušavamo im pomoći da prepoznaju vještine koje su već razvili – bilo kroz školu, volontiranje ili svakodnevne aktivnosti“, objašnjava psihologinja Ivana Belamarić.
Upravo taj trenutak prepoznavanja često je presudan. Kada mladi počnu drugačije gledati na ono što već nose u sebi, proces traženja posla postaje manje zastrašujuć, a više realan i dostižan.
CV nije samo popis podataka
Jedan od fokusa radionica je izrada životopisa koji neće biti samo formalni dokument, nego jasan i pregledan prikaz osobe koja stoji iza njega. Mladi kroz praktične vježbe uče kako strukturirati svoj CV, što je važno istaknuti, kako izbjeći najčešće pogreške i kako prilagoditi prijavu konkretnom poslu.
Jednako važan dio je i motivacijsko pismo, koje mnogima djeluje još zahtjevnije od samog životopisa. Na radionicama se zato ne uči samo forma, nego i način razmišljanja: kako povezati vlastite vještine s poslom za koji se prijavljuju, kako objasniti svoju motivaciju i kako zvučati autentično, a ne “kao da su prepisali predložak s interneta”.
Razgovor za posao kao vježba, a ne test
Za mnoge mlade upravo je razgovor za posao najstresniji dio cijelog procesa. Nervoza, strah od pogrešnog odgovora, osjećaj da ih netko procjenjuje i da moraju “dokazati svoju vrijednost” često dodatno pojačavaju nesigurnost.
Zato su ovakve radionice važne i zato što mladima nude priliku da se u sigurnom okruženju pripreme za takve situacije. Kroz simulacije razgovora, praktične zadatke i podršku stručnjaka mogu isprobati kako govoriti o sebi, kako odgovarati na pitanja i kako ostati smireniji u situaciji koja im je nova i zahtjevna.
To ne znači da trema potpuno nestaje, ali znači da više ne ulaze nespremni i bez ikakvog osjećaja kontrole.
Više sigurnosti, realnija slika o sebi
Ovakav pristup ne pomaže mladima samo da tehnički napišu bolji CV ili pripreme bolji nastup pred poslodavcem. On im pomaže da razviju i nešto puno važnije- realniju sliku o vlastitim mogućnostima.
Kada netko tko je dugo bio izvan sustava rada ili obrazovanja počne osvještavati svoje vještine, jača i osjećaj osobne vrijednosti. A upravo je to često prvi korak prema aktivnijem traženju posla, većoj motivaciji i spremnosti da se pokuša ponovno.
Traženje posla tada više nije samo niz odbijenica ili neizvjesnosti, nego proces u kojem osoba postupno uči kako se predstaviti, kako prepoznati što nudi i kako zauzeti svoje mjesto na tržištu rada.
Mali koraci koji mogu promijeniti smjer
Projekt It’s My Life upravo u tome pokazuje svoju vrijednost, ne nudi samo informacije, nego i konkretne alate koji mladima mogu pomoći da se osjećaju sposobnije, vidljivije i spremnije za sljedeći korak.
Ponekad jedan dobro napisan CV, jedno osviješteno iskustvo ili jedan razgovor u kojem se netko prvi put predstavi s više sigurnosti mogu biti početak sasvim novog smjera. A upravo takvi mali, praktični koraci često imaju najveću dugoročnu vrijednost.
Tekst: PR
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Pitali smo psihologinju – zašto su socijalne vještine ključne za zapošljavanje?