Baš kao što nas pretrpani ormari opterećuju stvarima koje više ne trebamo, tako i naš unutarnji prostor, mentalno zdravlje, zna biti zatrpano neizgovorenim riječima, potisnutim emocijama i starim uvjerenjima. Čišćenje, bilo ono fizičko ili unutarnje, donosi osjećaj lakoće, svježine i prostora za novi početak.
Kako onog sobnog, tako i osobnog – unutarnjeg. Danas sam spremala svoje ormare i komodu koje redovno preslagujem. Iako sam redovna u pospremanju, bacila sam veliku količinu nepotrebnih stvari. Usput sam našla i neke papire i uspomene s faksa pa sam se „zaigrala“ kao malo dijete kad nađe igračku koju je zaboravilo.
Bilo je tu svačega, iako nisam baš „hrčak“ tip, ali eto. To me ponukalo na razmišljanje: shvaćaju li i drugi ljudi koliko su im ormari pretrpani stvarima za koje znaju ili ne, a koje im uzimaju energiju nepotrebno. Zato što svaka ta stvarčica, papir, mala figurica, promo rokovnik, izlizana majica, trenirka još iz mladosti,…imaju svoju energiju. To najbolje osjetite kada se riješite tih nepotrebnih stvari i imate onaj osjećaj lakoće i lakše se diše.
Što sve skrivate od sebe?
Zamislite sad svaku ružnu riječ koju ste si uputili, svaku kritiku i osudu, svako ono „da“ koje ste rekli, jer se niste usudili reći „ne“ kako ne bi nekoga povrijedili. Usput ste povrijedili najvažniju osobu u svom životu – sebe. Gdje ste to spremili? Mislite kako to možete sakriti bez da se vidi (osjeti), kao kad sakrijete nove cipele u ormaru da Vam muž ne prigovori? Ili kao kolač koji pojedete skrivećki, a ustvari se skrivate od sebe.
Svako ono uzaludno čekanje nekog muškarca (ili žene) da Vam se javi za kavu, dok ste si usput govorili kako sigurno nešto s Vama ne valja kad se ne javlja. U koju ladicu ste to sakrili i mislite kako neće ispasti iz ormara? Znate li kako se naša ljutnja „smjesti“ u jetri i žuči? Strah i neizvjesnost „vole“ smještaj u našim bubrezima. Zamislite samo što je onda s našim umom i cijelim tijelom.
Sjetite se koliko vremena i truda treba za dobro pospremanje ormara, brisanje prašine i preslagivanje, pregledavanje što je za baciti, a što za ostaviti. A onda ljudi ili ne idu na psihoterapiju ili žele i nasjedaju na „instant“ rješenja. Ta rješenja traju koliko i sama riječ – kratko.
Što mi smeta, a što mi olakšava život?
Za detaljne promjene potrebno je uložiti trud, vrijeme, strpljenje i biti dosljedan. Uvjerenja koja ste godinama njegovali, a ujedno i pojačavali svoju frustraciju i tako samo dodatno patili ne mogu se promijeniti za 2, 3 razgovora ili webinara. Niti ormar se ne presloži za 2 sata, ako to radimo detaljno. Svakako da je svaka promjena dobrodošla i bolje je od toga da ne poduzmete ništa. Samo uz svjesnost kako je za temeljite promjene i podizanje kvalitete života ipak potrebno više uložiti.
Već dugi niz godina, koristim vrijeme kad sam na moru (tada sam u drugoj brzini od pet) i razmišljam o kvaliteti svog života. Što mi smeta, a što mi olakšava život? U što vjerujem, a otežava mi funkcioniranje i oduzima unutarnji mir? Osvještavam koje moje ponašanje mi se ne sviđa, a koje bih mogla naučiti umjesto tog. Usvojim barem jednu korisnu i dobru naviku, bilo za fizičko bilo za mentalno zdravlje, iako su oni neodvojivi. Na moru mi je to najlakše, zato što sam uz more najopuštenija i najusporenija. Svjesnije nego inače uživam u svakoj minuti i koristim ih maksimalno, na sve načine koje znam.
S promjenama možete početi raditi bilo gdje
Ljetovanje je prošlo, neki su još na moru, neki žive uz more. S promjenama možete početi raditi bilo gdje, neovisno gdje ste. Ako Vam trenutno ne ide ovaj unutarnji, onda krenite barem od onog sobnog ormara. Možda Vam se svidi onaj osjećaj lakoće. Zamislite kakvo bi tek olakšanje osjetili kad bi pospremili svoj unutarnji ormar.
Samo požurite dok je u njemu još uvijek „ovosezonsko“, a ne kad sve „prerastete“. Čišćenje ormara nije samo praktično, nego i čin usporavanja, vraćanja sebi i stvaranja prostora za mir i novu, pozitivniju energiju. Uredan ormar olakšava naš životni prostor, a uredan unutarnji ormar – život. Probajte i uvjerite se sami.
Anastazija Godić diplomirana je socijalna radnica s 16 godina iskustva u radu na psihijatriji. Edukaciju iz realitetne psihoterapije završila je s međunarodnim ECP certifikatom, a danas vodi privatnu psihoterapijsku ordinaciju u Zagrebu. U radu s klijentima naglašava holistički pristup, jačanje kapaciteta i kvalitetan terapijski odnos, nudeći individualnu i grupnu terapiju, partnersko savjetovanje, grupe podrške, webinare i retreate. Njezin cilj je pomoći ljudima da pronađu ravnotežu, snagu i unutarnji mir u svakodnevnom životu.
Tekst: Anastazija Godić, psihoterapeutkinja
Foto: Freepik, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Prof. dr. sc. prim. Nataša Klepac, dr. med.: Kako razlikovati normalno starenje od ranih simptoma Alzheimerove bolesti