Piše: Dragan Grgić
Zaboravite politiku, potencijalne ratove, globalno zatopljenje i sve druge blagodati modernog doba. Sve su to sitne ribe u usporedbi s pravim neprijateljem broj jedan današnjega društva.
Dosada.
Bježimo od nje kao pomahnitali jer ne znamo što bismo s njom i automatski je doživljavamo kao prijetnju. Ne dopuštamo joj ni nekoliko sekundi postojanja. Čim se pojavi nelagoda praznog prostora koji dosada pokušava ispuniti, posežemo za novom distrakcijom, ekranom i brzim dopaminom.
Ne zato što nam u tom trenutku nešto treba, nego zato što smo zaboravili što učiniti kad nema vanjskog podražaja. U djetinjstvu smo se znali dosađivati. I upravo tada nastajale su igre, maštoviti izumi i razgovori koji su trajali satima. Dosadu nismo promatrali kao opasnost, nego kao stanje iz kojeg se budila kreativnost.
Moderni svijet, međutim, dosadu sustavno zamjenjuje stalnom stimulacijom. I time čovjeka sve snažnije pretvara iz kreatora u potrošača.
Strah od dosade u svijetu stalne stimulacije
Danas svaka praznina u danu mora biti popunjena. U suprotnom, kao da dolazi do potpunog raspada sustava. Najbolji primjer toga vidjeli smo za vrijeme pandemije, kada je cijeli svijet bio prisiljen stati. Ljudi su pucali po šavovima jer su se po prvi put nakon dugo vremena morali suočiti s dosadom.
Bili su prisiljeni usporiti, sabrati misli i dopustiti mozgu da barem na trenutak predahne, ali predaha nije bilo. Iako iscrpljeni, ljudi su i dalje trebali svoju dozu brzog užitka. Jer sve je lakše od dosade i tog neugodnog prostora koji može pokrenuti svakakve misli. I ne nužno samo negativne.
Da, ljudi često bježe i od potencijalno boljeg života. Dosada, tada, djeluje poput ogledala. Podsjeća da je drugačija verzija života moguća, ali se nalazi s druge strane užitka. A to je već čini manje privlačnom.
Brzi dopaminski podražaji zahtijevaju minimalan napor, a nude trenutačni osjećaj ugode. Formula ravno iz raja za drevne mehanizme u našem mozgu koji traže što veću nagradu uz što manju potrošnju energije. Kako bi se reklo u narodu: „tko ti to more platit?“
Ipak, postoji jedna mala kvaka. Što je užitak dostupniji, to postaje plići i besmisleniji. I tako dolazimo do paradoksa: što se više trudimo izbjeći dosadu, to se iznutra osjećamo praznije.
Dosada kao prostor povratka sebi
Ekrani i distrakcije nude bijeg od tišine, vlastitih misli i neugodnih pitanja. No u tom stalnom bijegu gubimo kontakt s unutarnjim svijetom. U svakome od nas postoji snažna kreativna energija čija je uloga uravnotežiti unutarnji i vanjski svijet. To što je zanemarujemo ne znači da je nestala, samo znači da dolazi do nesklada između ta dva svijeta. I upravo se tu rađaju
osjećaji praznine, apatije i kroničnog umora.
No, ako distrakcije uklonimo dovoljno dugo, dogodi se nešto neobično. Unutarnji svijet se budi, a misli se počinju same slagati. U tom prostoru nastaju nove ideje, rješenja dugotrajnih problema i onaj zaboravljeni osjećaj ispunjenosti. Dosada, dakle, nije neprijatelj. Ona je prazan prostor koji traži smisao, a do tog smisla dolazi se kroz trenutke koji su spori, ali plodonosni.
Kako vratiti dosadu u svakodnevicu
Nije potrebno zatvoriti se u kolibu duboko u šumi da bismo se resetirali. Mozak je iznenađujuće povodljiv i obožava rutinu i poznato okruženje. Dovoljno je krenuti s malim promjenama u svakodnevnom ritmu i postupno stvarati siguran prostor u kojem mozak neće upaliti sve alarme na prvi znak dosade. Šetnja bez cilja i bez slušalica možda je najjednostavniji life hack.
Isto vrijedi i za one male, naizgled beznačajne trenutke: čekanje kod liječnika, u banci, u redu u trgovini. Umjesto automatskog posezanja za mobitelom, pokušajte jednostavno…čekati.
Da, bit će iscrpljujuće dosadno, ali upravo u tome je poanta. Ostati u tišini. Pustiti mislima da se same slože. Dopustiti našem unutarnjem svijetu da ponovno procvjeta. Tko zna, možda se upravo tamo gdje se naizgled ništa ne događa, ponovno počnete osjećati živima.
Tekst: Dragan Grgić, LinkedIn Ghostwriter, content Writer
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Kad svijet odraslih postane preozbiljan: Jesmo li se zaboravili igrati?