PIŠE: Ivana Petković Čevra
Postoji trenutak u životu kada počnemo drugačije gledati na zdravlje. Ne nužno onda kada nas nešto zaboli (iako je to često mali reality check), nego možda puno suptilnije – kada shvatimo da energija nije neiscrpna, da nam mir postaje važniji od brzine i da sve ono što unosimo u svoj život, od misli do odnosa, na kraju nekako pronađe put i do našeg tijela.
U dvadesetima mislimo da je zdravlje nešto što se podrazumijeva. U tridesetima počinjemo primjećivati male signale. A u četrdesetima shvaćamo da je ono zapravo najvažniji projekt koji imamo. S godinama sve više vjerujem da zdravlje nije samo stanje tijela, nego odnos koji gradimo sa sobom, možda i najvažniji koji imamo. Ono se ne nalazi samo u liječničkim nalazima, nego i u onom osjećaju smisla u svakodnevici: u načinu na koji dišemo, u mislima koje njegujemo i u sposobnosti da prihvatimo promjene koje nam život donosi.
Naše misli, riječi i djela trebaju biti u skladu
Postoji jedna jednostavna misao koja me prati već dugo – da bi naše misli, riječi i djela trebali biti u skladu. Kada to uspijemo živjeti, stvari postanu puno mirnije i jasnije. Ipak, promatrajući svijet oko sebe često vidim koliko je to rijetko. Koliko nas lako odvede potreba za dokazivanjem, stvaranjem slike o sebi prema van ili traženjem potvrde od drugih.
A zapravo, najvažniji pljesak je onaj koji znamo dati sami sebi; i onaj koji dolazi od ljudi koji nas zaista poznaju. I možda najviše u onim stvarima koje smo nekad uzimali zdravo za gotovo, poput sna. U mlađim godinama često ga doživljavamo kao nešto što nam oduzima vrijeme, kao pauzu između obaveza, a s vremenom shvatimo da je upravo suprotno. San postaje luksuz, ali i jedna od onih osnovnih potreba bez kojih se tijelo i um jednostavno ne mogu vratiti u ravnotežu. U njemu se sve nekako posloži, tijelo se obnavlja, misli se smiruju, a energija koju tijekom dana rasipamo polako se vraća.
Čovjek se ne može promatrati samo kroz simptome
Volim kad mi pod ruku dođu knjige koje zdravlju pristupaju šire. One koje ne govore samo o prehrani ili navikama, nego pokušavaju razumjeti čovjeka kao cjelinu: tijelo, um i ono nešto dublje što nas pokreće. Na to me često podsjeti i jedna scena iz stare serije i meni omiljene Život na sjeveru, u kojoj liječnica djeluje pomalo poput seoskog vrača ili šamana.
Na prvi pogled neobično, gotovo romantično, ali u toj njezinoj smirenosti i načinu na koji promatra ljude ima nešto vrlo istinito. Kao da razumije ono što danas često zaboravljamo, a to je da se čovjek ne može promatrati samo kroz simptome, nego kroz priče koje živi, odnose koje nosi i način na koji doživljava svijet.
U nastavku izdvajam nekoliko naslova koji su me na različite načine podsjetili koliko je zdravlje zapravo slojevito putovanje. Nadam se da će vam služiti <3.
Viktor Frankl: “Čovjekovo traganje za smislom”
Posebno me zaintrigirao pojam logoterapije odnosno terapijskog pristupa koji polazi od ideje da je potraga za smislom jedna od najdubljih ljudskih potreba. Ta me misao dovela ciljano do ove knjige.
Frankl, psihijatar i preživjeli logoraš, u ovoj knjizi govori o nečemu što je možda temelj svakog unutarnjeg zdravlja – o smislu. Njegova logoterapija polazi od ideje da čovjek može izdržati gotovo sve ako zna zašto živi. Čak i u najtežim okolnostima, smisao može postati oslonac koji nas drži iznutra.
Koliko je samo važno u životu zastati i ponekad si postaviti jednostavno pitanje: živimo li u skladu s onim što nam je doista važno? Jer kada osjećamo smisao, često se i naš unutarnji svijet posloži na način koji podržava zdravlje, ono mentalno, emocionalno i duhovno.
Gabor Maté: “Kad tijelo kaže ne”
Knjiga koja govori o temi koja je mnogima poznata, ali je često ne želimo do kraja priznati – o povezanosti emocija i tijela.
Gabor Maté, liječnik koji se godinama bavi psihosomatskim procesima, istražuje kako dugotrajno potiskivanje emocija, stalna potreba da budemo ”dobri”, prilagodljivi i uvijek dostupni drugima može s vremenom ostaviti trag na našem zdravlju.
Iako ova knjiga ponekad zna biti zahtjevna, ona otvara važna pitanja. Koliko zapravo slušamo sebe? Koliko često kažemo ”da” kada bismo možda trebali reći ”ne”? I koliko nas naše tijelo, na svoj tihi način, pokušava upozoriti da nešto u našem životu traži promjenu? U današnje vrijeme kada često pričamo o stresu i burn outu, knjiga koja vam treba doći u ruke.
James Nestor: “Breath”
Disanje je nešto što radimo cijeli život i o čemu gotovo nikada ne razmišljamo. No Nestor kroz zanimljivo istraživanje pokazuje koliko način na koji dišemo može utjecati na naše zdravlje, razinu energije, kvalitetu sna pa čak i raspoloženje.
Ono što mi je u ovoj knjizi posebno zanimljivo jest susret moderne znanosti s drevnim praksama poput meditacije, joge i svjesnog disanja. Dah nije samo fiziološki proces već je most između tijela i uma. Kada postanemo svjesni vlastitog disanja, često postajemo svjesniji i sebe. Uostalom, sa dahom naš život počinje i završava.
Thich Nhat Hanh: “The Art of Living”
Knjige učitelja mindfulnessa Thicha Nhata Hanha djeluju kao poziv na nježnu pauzu. ”The Art of Living” govori o svjesnom življenju, o sposobnosti da budemo prisutni u trenutku i da u jednostavnim stvarima pronađemo mir. Njegov stil pisanja je tih, smiren i vrlo ljudski…bez velikih teorija, ali s mnogo mudrosti.
Ova knjiga podsjeća da zdravlje nije samo u onome što radimo, nego i u načinu na koji doživljavamo život. Ponekad je dovoljno usporiti, udahnuti i dopustiti sebi nekoliko trenutaka istinske prisutnosti. A nije li sadašnjost jedino što imamo?
Vadim Zeland: “Transurfing: Prostranstvo varijanti”
Ovu knjigu sam prvi put pročitala prije 20ak godina. Zeland govori o tome kako naše misli, uvjerenja i energija oblikuju put kojim se krećemo kroz život. Iako je njegov pristup pomalo nekonvencionalan, u srži ove knjige nalazi se zanimljiva ideja: koliko zapravo svjesno biramo svoj život?
Čitajući ovu knjigu često sam se vraćala pitanju koliko su naši unutarnji obrasci ti koji određuju smjer u kojem idemo. Kada promijenimo način na koji razmišljamo i doživljavamo svijet, ponekad se promijeni i sama stvarnost u kojoj živimo.
Christiane Northrup: “Mudrost menopauze”
Za kraj, jedna knjiga koja govori o životnom razdoblju koje se često pogrešno doživljava samo kao kraj nečega, a zapravo može biti početak jedne nove faze osobne snage.
”Mudrost menopauze” autorice Christiane Northrup donosi drugačiji pogled na ovu životnu promjenu i zainteresirala me već kroz sam sadržaj. Umjesto percepcije promatranja razdoblja menopauze kao problem koji treba riješiti, autorica je vidi kao prirodan prijelaz prema dubljem razumijevanju sebe, vlastitih potreba i prioriteta.
Ova knjiga podsjeća da svaka životna faza ima svoju vrijednost i svoju vrstu mudrosti. Ponekad tek s godinama počnemo jasnije vidjeti što nam je doista važno i imati hrabrosti živjeti u skladu s tim.
Zdravlje nije nešto što jednom postignemo pa zadržimo zauvijek. Ono je odnos koji svakodnevno gradimo sa sobom…kroz način na koji mislimo, dišemo, osjećamo i živimo.
Gornje knjige nas tiho podsjećaju na nešto vrlo jednostavno i vrlo važno: da zastanemo, oslušnemo sebe i ne zaboravimo da je briga o vlastitom zdravlju, u najdubljem smislu, zapravo briga o vlastitom životu. Ponekad to traži trud, ponekad i promjenu navika. Ali malo je ulaganja koja nam se dugoročno mogu vratiti na ljepši i smisleniji način.
Ivana Petković Čevra strateginja je komunikacija i osnivačica boutique agencije ECHO 360, iza koje stoji više od 15 godina iskustva u korporativnom i kreativnom svijetu. Strastvena čitateljica i dugogodišnja članica book kluba, Ivana knjige doživljava kao osobni kompas i prostor unutarnjeg rasta. Piše o svjesnijem životu, autentičnosti i moći dobrih priča, onih koje nas oblikuju, umire i potiču da živimo sporije, jasnije i u skladu sa sobom.
Foto: Planetopija, Znanje, Amazon
MOGLO BI VAS ZANIMATI: IZMEĐU KORICA s Ivanom Petković Čevra – Kad odlučiš krenuti: 5 knjiga koje mijenjaju život iznutra