Kraj godine često dočekujemo razapeti između umora i očekivanja. Između želje da se zaustavimo i potrebe da “još samo ovo” završimo. Blagdani, koji bi trebali biti vrijeme predaha, nerijetko postaju još jedna točka pritiska da reflektiramo, zaključimo, proslavimo, ali i isplaniramo novu, bolju verziju sebe.
U razgovoru s Ivanom Conjar, MBA, poslovnom psihologinjom i stručnjakinjom za upravljanje promjenama i osobni razvoj, otvaramo prostor za drugačiju perspektivu. Umjesto brzih savjeta i novih popisa ciljeva, Ivana nas poziva na svjesno usporavanje, razumijevanje vlastitog unutarnjeg ritma i važnost prijelaznih faza između odmora i djelovanja. Govorimo o razlici između mindseta i stvarnog stanja našeg živčanog sustava, o tome zašto često trčimo “tuđe utrke” te kako slow living može postati praktičan, utjelovljen pristup, osobito u zimskom razdoblju.
Ovo je razgovor za sve koji osjećaju da im ne treba još jedan novi početak, nego dublji, nježniji i smisleniji prijelaz.
Krajem godine mnogi se osjećaju preplavljeno obavezama, ciljevima, rokovima i očekivanjima. Je li uopće moguće svjesno usporiti u takvom ritmu?
Pravo je pitanje možemo li ostati svjesni usred tog ritma. A odgovor je – ovisi.
Ovisi o tome koliko smo svjesno živjeli i “vježbali” tijekom godine. Ona se ne uključuje po potrebi, poput prekidača. Svjesnost se gradi u vremenima mira, kako bismo je mogli prizvati onda kada nam je najpotrebnija – u razdobljima velikih opterećenja.
Kraj godine je prirodno vrijeme zbrajanja. Podvlačimo crtu, mjerimo rezultate, tražimo potvrdu da se trud isplatio i želimo to podijeliti s drugima. I to je važno. Iz perspektive psihologije, slavljenje aktivira dopaminski sustav nagrade u mozgu. Time jačamo neuronske veze povezane s ponašanjima koja su nas dovela do uspjeha i povećavamo vjerojatnost da ćemo ih ponoviti. Svjesno priznavanje postignuća gradi osjećaj kompetentnosti i samo efikasnosti – temelje dugoročne motivacije i otpornosti.
Problem nastaje kada nakon tog intenziteta ne ostavimo prostor za oporavak. Ako preskočimo fazu odmora, mozak ostaje u „next task“ modu, a tijelo će si pauzu uzeti samo, u najboljem slučaju, u obliku viroze koja će nas prisiliti da malo odležimo.
Oporavak je nužan prijelaz između dva ciklusa i preduvjet da u novi uđemo cjeloviti, a ne iscrpljeni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Spominjete da mnogi ciljevi koje si postavimo nisu iznutra, nego iz uspoređivanja s drugima ili društvenim očekivanjima. Kako to utječe na našu dobrobit u blagdansko vrijeme?
Zamislite da trčite utrku, zadnjim snagama utrčavate u cilj i prsima prekidate crvenu ciljnu traku, da biste se zatim osvrnuli i shvatili da ste trčali pogrešnu utrku. Problem nije u naporu koji kraj godine zahtijeva, nego u tome je li taj napor svrsishodan. Osjećaj ispraznosti nakon ostvarenog cilja često je znak da smo trčali “tuđu” utrku. Tijelo je potrošeno, a duša pothranjena.
Blagdani su trenutak kada silazimo s pozornice u publiku. Pred onu jedinu koja nam je zaista važna, a to je naša obitelj i najbliži. I tada svoje rezultate promatramo iz njihove perspektive.
Što konkretno možemo učiniti u ovom periodu da živimo ‘slow’, ali ne samo kao ideal, nego kao praktičan pristup?
Najlakše bi bilo odgovoriti na ovo pitanje s “tri koraka”, “pet načina” ili “sedam pravila”. Ali to bi opet bilo oslanjanje na tuđe smjernice. Zato ću dati teži, ali dugoročno vrjedniji odgovor: pitajte to pitanje sebe.
I onda si dopustite tišinu. Mir. Ne-činjenje. Ne-moranje.
U toj tišini odgovor se obično pojavi sam. Nekad u riječima, nekad u viziji ili osjećaju pravog smjera. Mi već imamo svoj unutarnji kompas, samo ga se trebamo usuditi slušati.
Zato u ovom periodu – zimujte. Kao što zimuje priroda. Sve uspori. Zastane. Utihne. Stabla su gola, mnoge životinje hiberniraju, životne potrebe svode se na minimum. Ništa se ne dokazuje, ništa se ne forsira. Energija se čuva i akumulira za novi ciklus.
Slow living u ovom razdoblju ne znači raditi manje, nego biti manje raspršen. Zimi se ne gradi izvana. Zimi se priprema iznutra.
Često govorite o razlici između mindseta i mind statea. Možete li objasniti tu razliku i zašto je upravo u blagdansko vrijeme važno osvijestiti taj pomak?
Ovo je prirodno vrijeme reseta, pa je dobro iskoristiti taj val za rekalibriranje. Najjednostavnije, mindset se odnosi na uvjerenja, stavove i priče koje imamo o sebi i svijetu, što smatramo ispravnim, vrijednim ili poželjnim. Mind state, s druge strane, opisuje stvarno stanje našeg živčanog sustava u određenom trenutku, jesmo li mirni ili napeti, prisutni ili preplavljeni, otvoreni ili u obrani.
Problem nastaje kada imamo „ispravan“ mindset, ali smo u kronično iscrpljenom mind stateu. Tada i najbolje namjere postaju napor. Možemo znati da bismo trebali usporiti, biti zahvalni ili prisutni, ali ako je tijelo u stanju stalne mobilizacije, to ostaje samo ideja.
Zato je posebno važno u razdobljima poput blagdana ne pokušavati razmišljati bolje, nego biti mirniji. Kada se mind state smiri, mindset se često sam posloži. Drugim riječima – ne mijenjamo život promjenom misli, nego promjenom stanja iz kojeg mislimo.
Blagdani traju samo 14 dana, što nakon toga?
Blagdani traju kratko, ali njihova svrha nije da riješe cijelu godinu. Oni su svojevrsna zimska stanka, prilika da se povučemo, utišamo i ponovno osjetimo sebe. Priroda nam i ovdje pokazuje put. Nakon zime ne dolazi odmah puni zamah, nego postupno buđenje. Tek kada se energija obnovi, postaje jasno u kojem se smjeru ima smisla kretati. Ako taj prijelaz preskočimo, lako se vratimo starim obrascima, samo s još većim umorom.
Zato za mene veljača ima posebno značenje. To je vrijeme kada se priroda počinje buditi. U veljači se “ptičice žene” kako su govorili naši stari. A Kinezi upravo u veljači slave novu godinu. Tada se javlja nova energija za pokret, ali još uvijek bez pritiska da sve mora biti odmah jasno i odlučeno. Upravo tada vodim dharma radionicu na kojoj učimo kako svatko od nas može živjeti svjesno, sa svrhom i namjerom i u skladu sa svojom osobnom prirodnom.
Blagdani nas uče kako stati. Veljača nas poziva da se pokrenemo, ali ovaj put u smjeru koji osjećamo kao svoj. Ako 2026. želimo živjeti svjesnije, tada ne trebamo samo dobar početak godine, nego dobar prijelaz iz mirovanja u djelovanje.
Foto: Pexels, Instagram