Kad netko tko godinama radi s ljudima, riječima i tijelom odluči na tri dana napraviti radikalan reset, bez hrane, samo na vodi, i pritom nastavi normalno odrađivati svakodnevne obaveze, to više nije još jedna wellness priča s Instagrama.
Željka Maras, naša kolumnistica, bivša novinarka i urednica, poduzetnica i komunikacijska stručnjakinja te brend menadžerica španjolskog holističkog brenda ALQVIMIA za Hrvatsku i Sloveniju, odvažila se najprije na 48-satni post, a zatim ga produžila na 72 sata.
Kako izgleda dan bez hrane u gradu koji ne prestaje nuditi mirise, planove i obaveze? Što se u ta tri dana događa s tijelom, fokusom, emocijama i granicama koje inače prelazimo usput? Za Slowliving Željka iskreno opisuje svoje iskustvo, trenutke krize i iznenađujuće jasnoće, ali i ono najvažnije: zašto post za nju nije bio dokazivanje, nego povratak sebi.
Što te potaknulo na 48-satni post i kako si se pripremila, fizički i mentalno? Jesi li imala “plan B”?
Za početak, mislim da je jako važno reći s koje točke sam krenula. Ja sam inače pravi ovisnik o hrani, točnije činu hranjenja. Od krajnje hedonističkih, ne pretjerano zdravih jela do makrobiotike, LCHF-a, veganstva – ja mogu biti na svemu, i to disciplinirano, samo dok se jede.
S višednevnim postom prvi put sam se susrela prošle godine u Grčkoj, gdje sam bila na petodnevnoj radionici Cleaning The House Marine Abramović, konceptualne umjetnice svjetskog glasa. Ondje su propozicije bile stroge: 4 dana bez hrane, kave, alkohola, mobitela, knjiga, sata, razgovora, a sve s ciljem provođenja raznih vježbi koje jačaju mentalnu izdržljivost i fokus.
Najviše sam se pribojavala upravo nedostatka hrane. Imali smo na raspolaganju samo vodu i nezaslađeni biljni čaj. Sklona sam inzulinskoj rezistenciji, stalno moram imati neki snack u blizini, i bila sam uvjerena da moje tijelo to neće podnijeti. Međutim, dogodilo se nešto posve suprotno. Nakon prvotne krize, doživjela sam dane pune velike snage, vrhunaravne inspiracije, lakoće i poleta. Upravo to željela sam ponoviti i sada, ali u kućnim, svakodnevnim uvjetima. Post od 24 sata povremeno prakticiram, kao i intervalni post.
Ideja za najprije dvodnevni, a zatim trodnevni post došla je spontano i impulzivno, prošlu subotu, kad sam u Alqvimiji bila na hot detox tretmanu. Riječ je o tretmanu tijela izvrsnom za “proljetno čišćenje”, pa mi je na pamet palo da bih mogla od ponedjeljka na post.
Prvotna ideja bila mi je 48 sati, što je 24 sata više od onoga što sam inače prakticirala. Pripreme su bile minimalne. Ne pijem alkohol, ne pušim i ne pijem kavu ni inače. Dan prije, dakle u nedjelju, trudila sam se ne jesti tešku hranu (a u mom slučaju “teška” znači kruh, slatko i jednostavne uljikohidrate), i već smanjiti unos hrane generalno. Posljednji obrok bila mi je toplo-hladna, složena salata, u 18 h u nedjelju.
Svakako sam željela da mi post padne u radne dane jer mi je puno lakše kad imam puno obaveza. Plana B nije bilo jer sam znala da bez hrane mogu – iskustvo u Grčkoj je to pokazalo. Moj plan i ovaj put je bio post na vodi, dakle samo voda i nezaslađeni čajevi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako je izgledao post po satima: koje su bile najteže točke i kada si osjetila preokret?
Meni je najteži prvi dan popodne. Budući da sam relativno često na intervalnom postu, rano večerati i preskočiti doručak za mene nije nešto strašno ni strano. No kad nakon toga ne uslijedi ni ručak, e onda nastupa velika kriza. Boli me glava, osjećam se onemoćalo i – gladno.
Tu krizu prvog dana, u ponedjeljak popodne, prebrodila sam u Alqvimia Store & Spa, koje je i moje radno mjesto, s tom povlasticom da na radnom mjestu mogu malo prileći i udisati najkvalitetnija eterična ulja. Upravo eterična ulja su mi pomagala sve vrijeme u borbi s iznemoglošću i gladi. Taj ponedjeljak popodne uzela sam eterično ulje đumbira i bergamota i doživjela jednu interesantnu senzaciju: kad ste natašte, osjetilo njuha se izoštri i prepoznaje neke mirisne finese koje inače ne osjetite. U slučaju eteričnog ulja đumbira osjetila sam jedan pod-ton mirisa kikirija, a u slučaju bergamota jednu cvjetnu nijansu koju inače ne osjetim.
Već nakon 24 sata posta, a u mom slučaju to je bio ponedjeljak u 18 sati, kriza prolazi. Inzulin drastično pada, pa gladi više nema. Tijelo je već potrošilo svu glukozu pohranjenu u jetri, pa jetra počinje proizvoditi tzv ketone, odnosno tijelo ulazi u fazu ketoze, gdje za svoje funkcioniranje koristi pohranjene masti, ne glukozu. Navečer sam kratko prošetala, kod kuće popila još jedan čaj, i rano legla, da ne dolazim u napast. Važno je napomenuti kako je kod ovakvog posta, od drugog dana nadaje, važno uzimati sol – ili kao krupnu sol na jezik ili rastopljenu u čaši vode, jer tijelo gubi elektrolite.
Drugo jutro uslijedila je velika stabilnost i polet. Tada mi je palo na pamet: a zašto ne bih produžila post na tri dana? Neki su mi sugerirali da je baš 72 sata metabolički jako korisno, recimo, za oporavak mitohondrija. I tako sam odlučila – idem na tri dana! Cijeli sam proces objavljivala na instagramu, tako da mi je podrška zajednice bila vjetar u leđa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što te najviše iznenadilo – u tijelu i u glavi?
Kako je vrijeme teklo, iznenadilo me je što se onaj vrhunaravni osjećaj trajne lakoće, inspiracije i poleta koji sam iskusila u Grčkoj nikako nije pojavljivao. Izmjenjivale su se faze stabilnosti i slabosti, ali generalno – jako sam se mučila. Drugi dan mi nije bio puno lakši nego prvi, a treći mi je bio baš težak. Koncentracija mi je pala, osjećala sam se slabo i, iskreno, jedva sam čekala da prođe. Budući da sam na post otišla najviše zbog treniranja psihičke stabilnosti, mentalne izdržljivosti i fokusa, kao i zbog nekih korisnih metaboličkih procesa, nije me pretjerano vukla opcija odustajanja. Znala sam da sam mogla jednom – mogu i drugi put!
Kad naknadno analiziram zašto mi je iskustvo posta u Grčkoj i ovog doma bilo toliko različito, dolazim do dva zaključka:
U Grčkoj nisam bila lišena samo hrane, nego i svih drugih distrakcija ili obaveza. Nije bilo sata, mobitela, kompjutora, pa čak ni razgovora, cijeli je proces bio usmjeren na introspekciju i boravak na jednom imanju. Sada, u svakodnevici, ja sam bila na postu i držala sastanke, razgovarala s brojnim ljudima, hodala i vozila se po gradu, objavljivala na društvenim mrežama, išla u trgovinu i kuhala ručak za sina – i to je sve skupa jako, jako zahtjevno. Dugotrajni post zamišljen je za uvjete povlačenja – s razlogom. Međutim, nije mi žao, mislim da je moje postignuće fokusa i mentalne snage tim više još veće u ovim okolnostima.
Mislim da se sada nalazim u zahtjevnijem razdoblju perimenopauze nego prošle godine i dodatno iscrpljivanje gladovanjem možda nije ono što mom tijelu treba, pa je zato pružalo dodatni otpor.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako si prekinula post i što bi danas napravila drugačije ili ponovila?
O hrani i svom tijelu dovoljno znam, pa sam tako znala da post moram prekinuti nekim laganim, toplim povrtnim obrokom s dodatkom proteina i zdravih masnoća, nipošto nekim jednostavnim ugljikohidratom ili još gore – šećerom.
Velika sam planerica, uživam u planiranju svega i svačega, pa sam tako još na početku posta isplanirala čime ću izaći iz posta. Bila je to fina, kremasta juha od buče s maslinovim uljem, sjemenkama buče i malo mozzarelle di buffala kao proteinskim dodatkom. Nisam mogla puno pojesti – pola tanjure juhe i jednu četvrtinu kuglice mozzarele.
Isplanirala sam si i filet orade s blitvom na lešo, koje sam namjeravala pojesti dva sata nakon juhe, ali nisam bila gladna. Pojela sam tek jednu malu bananu i prije spavanja popila tabletu magnezija i B6. Oni su me fino umirili i revitalizirali, pa sam baš dobro spavala i probudila se odmorna i poletna zbog svog postignuća.
S probavom inače nemam problema, pa nisam ni sada – sve se nastavilo normalnim tijekom, osim što za vrijeme posta vjerojatno nećete imati stolicu.
Bih li ovakav post ponovila? U ovakvim, svakodnevnim uvjetima ne bih. Mislim da su intervalni i 24-satni post sasvim dovoljni za metaboličke procese koji su meni potrebni. U nekim uvjetima povlačenja, u sklopu nekog retreata, vjerujem da bih, jer predstavlja moćan alat poniranja u vlastite dubine i nebeske visine.
Svakome bih prije odlaska na višednevni post preporučila konzultacije s liječnikom i/ili nutricionistom. Ja to nisam učinila, ali zdravi razum mi nalaže da je to ispravan put jer post stvarno nije za svakoga.
Osim toga, zaboravite ideju da je post metoda mršavljenja. Moje je iskustvo da se u ovako ekstremnim uvjetima tijelo dodatno “stisne” i čuva tjelesnu masu, pa je mršavljenje u mom slučaju bilo minimalno – do 2 kg. Na post se ne ide zbog mršavljenja nego zbog metaboličkog reseta i treninga mentalne snage, fokusa i psihičke stabilnosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Foto: Instagram, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZAIMATI: Kako se mijenjao ideal ženskog tijela kroz povijest? Osvrt Željke Maras na obline, norme i ljubav prema sebi